četvrtak, 23. rujna 2021.

Nataša Hrupec | Zadnji put


zadnji put kad si sjedio na istome mjestu
otvorila sam vrata i rekla ti: Notre-Dame gori
pred koji dan ista mizanscena, ponavljamo kadar
otvaram vrata, govorim: na La palmi je proradio vulkan
u oba slučaja: vatra i dim
što se kroz promjenjive struje može spasiti
ne znam
nismo imuni na katastrofe
hoće li planina pasti u more, otok se raspasti
pomaknuti svoje obale
sanja li kolaps?
astronomi se stignu pogledati u zrcalo teleskopa
mahnuti dubinama svemira
jedna je žena plakala na kamionu punom namještaja
spasila je dvosjede i komodu
lava je ušla u njen bazen
novinar piše da je važno uzeti vlasnički list
a mi se gledamo u zaustavljenom kadru
na ovim smo ulicama bili prije lave
munjevito prebiremo po folderima sjećanja
a pod prstima nam je još kartični katalog
zvuk listanja kartica
iz knjižnice na mostu ranih devedestih
i tad je gorjelo, a mi smo prepisivali signature
i mislili kako nas knjižničarka vara,
otišla bi u podrum
vratila se i rekla: nema
zatvaramo ladice, otvaramo i stružemo njima
ono što je dobro pospremljeno treba znati pronaći
nećemo paničariti
nešto znamo i napamet
to smo sigurno spasili

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.