ponedjeljak, 23. kolovoza 2021.

Patnje mladog autora

 

Odbojnost

Piše: Jelena Hrvoj  

Dogodi li vam se ikada da se zasitite nekog žanra? Ili da vas pak možda neka knjiga toliko izbaci iz takta da danima o njoj razmišljate? Štoviše, ljutite se na knjigu, likove, autora…

Tako nekako je i nama koji pišemo. 

Kao i uvijek, ne govorim u ime ostalih kolega, već isključivo u svoje ime. Dođe to neko vrijeme kad se zasitite žanra koji pišete. Imate osjećaj kao da se konstantno vrtite u krug i ponavljate jedno te isto, pa jedno te isto. Sami sebi više niste maštoviti. Smatram da je to normalna pojava jer svaki žanr ipak ima neka pravila kojih se treba držati. 

Činjenica je da ne možemo napisati kriminalistički roman bez da se radnja vrti oko napetog rješavanja nekog slučaja. Činjenica je da ne možemo napisati horor bez da imamo onaj efekt jeze. Ni ljubavni roman bez romanse. Pa čak ni Znanstveno - fantastični roman bez novih tehnologija i futurističkog pogleda na svijet. Nastavite niz. 

Kad krenem s nekim serijalom, prva je knjiga uvijek jako uzbudljiva. Novi likovi, nove spletke. Pa se uljuljkaš nekako i teško se odvojiti od likova. S vremenom ti sve jako počne ići na živce, a široka slika onoga kako je serijal zamišljen ne prihvaća brzanje, niti podrazumijeva odustajanje, a početnički elan je ostao negdje u prošlosti. 

Često čitam kako čitatelji komentiraju da je neki serijal knjiga repetitivan; da kvaliteta pada kako se nastavci nižu, a autori manje – više obrađuju istu temu na tek malo drugačiji način. S druge strane, znamo kako je naš omiljeni autor prepoznatljiv u tom nekom svom stilu i žanru. No gdje leži granica između varijacija na temu? Ako saznate, javite mi svakako.

Smatram da je nekako najveći problem u tome da se kao autori bojimo skakanja iz žanra u žanr. Jedan faktor toga je komfor i linija kraćeg otpora. Ako smo se pokazali dobri u tom jednom žanru, zašto krenuti u osvajanje potpuno nove publike? Što ako nam taj neki drugi žanr ne leži i pokaže se kao apsolutno razočaranje? U tom slučaju smo razočarali dobru staru provjerenu publiku, onu novu, pa i sebe. Što ako nam je naš matični žanr suđen i ne možemo se odvojiti od stila koji možda u drugom žanru nikako ne pristaje? 

I sad se pitam jesu li to tek trivijalni problemi? Jesu, zar ne? Ipak se vi sjetite ove umne bujice kad sljedeći puta pomislite da je vaš omiljeni autor počeo kopirati samog sebe ili ako se okuša u nekom drugom žanru. 

Naposljetku ću ostaviti jedan maleni naputak samoj sebi, ali i možda kojem drugom autoru koji se bori s istim „problemom“. Uvijek postoji opcija da nešto napišemo za vlastitu dušu i nikada ne objavimo. To nam nitko ne može zabraniti ili oduzeti.


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.