Branko Filipović | Bijaše jedan čovjek

Davno se rodio
- a kratko živio.
Znao je što je tražio
i svojim putem je pošao.
Hrabro je išao
i nije skretao:
mnoge za sobom je poveo!
Dosta toga je činio,
i drugima dobra učinio -
te časno živio.
Otišao je …
u našem sjećanju zastao,
i tu ostao
da bi i dalje
s nama trajao.
Kad' cvijet uvene – mirisa nestane.
Kad' ptica odleti – tad' pjev prestane.
Kad' takav čovjek nestane – sjećanje, ipak, ostane.

Posvećeno mom prijatelju i audiofilu Želimiru Vrbancu.
'In memoriam' je objavljen u Too Loud - Blog