U zatonu tišine iza divljih stremljenja
otpuštam besane noći i oskudicu vjere
sabirem se kao stoljetna maslina u postojanost
i grlim vjetar kojeg je ostalo u izobilju..
Žeđam u škrtoj zemlji bez kapi sna
jer vrijeme je budnosti pristiglo u škrape
skamenjena grešnost u bezizlazu dna..
Samo otvorene oči mogu te ugledati
kao suzne pukotine u varljivoj tami
jer nije mladost nestala iz duše
kad se hrabrost uspinje iz korijenja,
a ljubav u bolu porađa iz pjesme..
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.