nedjelja, 25. srpnja 2021.

Darija Žilić | Tirkiz

 

Danas je slučajno dan za second hand.
Sve po 15 kuna,
Tirkizna majica s dekoltem, prljavožuta od viskoze. Torbica iste boje. Poluprazan grad.
Tirkiz se rasuo po papirnatoj vrećici textil housa, kao neki komadić Maldiva poslijepodne.
Tirkiz je jednako trauma. Sva u tirkiznom prije 30 godina, pješački prelaz, udar automobila, i veliki otok na nozi. Plivali su morski psi po svim tim morima te večeri. I ljetna bolnica u kojoj leže žene koje su pale s trešnjina cvijeta.
U gradu se čuju bušilice i bageri, ruju ispod cesta, traže podzemni svijet koji nikad ne izviruje. Tirkizne su ogrlice i naušnice na glavi
Karipskih djevojaka koje sad daleko odavde plešu ples sumornih perli. I ocean se povukao u svoju najtamniju plavu boju, a moj tirkiz u tramvaju bliješti kao netom zatvorena heraldika. Miran i tih kao dan bez žurbe. I bez davnih trauma koje su u tkanini hlača se skutrile, i nestale.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.