subota, 12. lipnja 2021.

Jelena Stanojčić | Kad oluje utihnu

 
Oluje su utihnule
I svi urnebesni vjetrovi s njima
Protutnjali su
Poput razigranosti
Nastanjene u džepovima unutarnjeg plama
Na obzorju, u očima punim snova i duginih boja,
A sad su zaključane u godinama iza leđa.
Utihnule su.

Kad oluje utihnu
Ostaju slični dani i tiha predvečerja
Ostaju ispostavljeni računi od anđela koji propitkuju
Ostaje usidrena sjeta i nada kao sunce
Sve je ušuškano i predvidivo - i gotovo isto.
Samo zrake izgube toplinu, izblijede.

Kad oluje utihnu
Memorija se cijedi i izdiše
I bez oluje stvori se olujni oblak
Spreman na prolom
A umjesto vjetra
Poleti neusidrena duša
Poput izgubljenog balona
Kao radosna tuga.

Spokoju se otme uzdah
A u očima se rađaju novi horizonti
i uvijek, iznova, cvjetaju nove nade.

Kad oluje utihnu.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.