četvrtak, 3. lipnja 2021.

Igor Petrić | Divlji kesten


od svih klupa u parku

ima jedna malo drugačija

posebnija od drugih

i izgledom i položajem

uopće se ne ističe

kao da je nevidljiva

samo svoja

savršena za skrivanje

savršena za dvoje


i nije baš 

najudobnija

konstrukcija 

hrđom načeta

drvenarija neravna

potrošena 

i kod svakog 

malo dužeg sjedenja

osjetiš je na mesu i kostima


podne je odavno prošlo

malo dalje od klupe, rijeka

i ona dosadnjikava kiša 

što pada satima

površina vode nestalna

koncentrične kružnice 

istom brzinom nastaju i nestaju

valovima se međusobno sudaraju 

isprepliću, spajaju, Suncu se još ne da 


sjedim na toj istoj klupi

okružen šimširom

skriven sjenom krošnje

divljeg kestena

sam

ispred mene rijeka 

u rijeci oblaci i kiša

i sunce što se sramežljivo probija

čekam, vrati se

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.