srijeda, 2. lipnja 2021.

Božica Jelušić | Klupa

 

U parku stojim često, a sjednem ako moram.
Pod obodom šešira boru smijeha naboram.
A noću, kad u vrapčjem zboru nitko ne zbori,
Ostavljam tamo sjenu, da se u snu odmori.
Svi znaju da je život bio mi blagonaklon:
U zavičaju nađoh gnijezdo, svoj grm i zaklon.
A mladost prođe: na nebu ostade tanka pruga,
Na ljeskov štap se ruka oslanja kao na druga.
Noga već pomalo kleca; u teki listovi žute.
Lipe oblače šušur: čipkaste ljetne kapute.
Već zamisliti mogu i neko doba blisko,
Gdje ptice iz dlana hranim, kao sveti Francisco.
Sjene sve duže, a volja napušta me i klone.
Ljiljani cvatu ko psalmi, dok tihozvona zvone.
Prekasno je za Island ili za Guadalupu:
Poklonite mi klupu. Poklonite mi klupu.
2. lipnja 2021.
Flora Green

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.