Kolumne

subota, 22. svibnja 2021.

Željko Bilankov | Nestali, Ina i ja


(kratka priča pisana šoltanskim dijalektom)

Oboružan boršaman i strpjenjen, još uvik san trepja po plaži tražeć, u doslovnon smislu, naše misto pod suncen. Inu višje nisan vidi iza sebe, a bome joj ni bilo lako odit za mnon, jerbo je sparina postajala nepodnošljiva. Judi su se ka u nikon tihon stampedu, osin veselih poklika dice, razmilili na sve strane okupirajući iole povoljne pozicije blizu mora.

I onda, nisan moga virovat, sinjan slobodni komadić plaže ispo' jednega lipega tamarisa. Ka da je čeka nas! Vas sritan, gotovo san u dva skoka priko golemih teplih oblutak, skoči i zauze nan misto. Ponosan na sebe, a posebno radostan radi svoje drage, čeka san da vidin njeno oduševjenje i ubrzo dobi najlipju potvrdu, njezinin širokin osmihon i pojupcen. Bagaje smo stavili u lad cabal, šugamane prostrli u trenu, skinuli se, pa krenuli u pumpanje nezaminjivih kušinčić. Šlape isprid nas, kape na glavi, jerbo sunce prodire i kroz guste grane, duboki uzdah i mogli smo se konačno potpuno opušteno opružit. Ma, neka je javno misto, okrenuli smo se deboto telepatski, jedno prima drugemu i pojubili, ča bi rekli judi, kako Bog zapovida. Još se niko vrime, podbočen uz nju, nisan odvaja od tih Ininih veselih i nestvarno plavih okic, koje su me infišo gledale i spontano otele iz mene one dvi čarobne riči: „Volin te!“A potla tega je priko njenih prikrasnih usana poteklo ništo ča san i očekiva: „Žele, a bi li mi moga donit kafu, znaš kaku ja volin? Eno, vidiš tamo doli, di je oni bar na plaži, i pazi nek mi stavi natren! ☺

Odlazeć, jopet san se zajubjeno osvrnu, a ona mi otpuhne cilov priko dlana. Kupači u moru, mularija u igri, šušur, niko se sunča, niko ji, oli pije, sunce žeže, a ja ekvilibriran po stinan, sa kofeinskim napitkom i žmulon 'ladne vode, hehehheee. Vidi san, a i zna, da je to za nju pravi užitak, sa cigaretom naravski! Mene je već pomalo vatala glad, ali su je njeni fini keksi bar načas utažili. Gucnu san malo mojeg prirodnog soka, kojeg ona ni tila, jerbo je hvalila svoj, gotovo zaleđen! Ma, uvik bi joj poslin dobro doša i moj iz boce, koja je začudo duže držala temperaturu od njene, ča joj nikako ni bilo jasno, a bome ni meni.


Inšoma, vrlo brzo je izležavanje na suncu odlučila zaminit rasfriškavanjen u moru, dok se meni ni dalo, po običaju. Slidilo je ono meni poznato: „Oli ti ne'š sa mnon, ka da si stari čovik, ja gren, pa se ti misli!“ Znala je ka i uvik, da neću moć odolit gledajuć kako njeno brončano tilo i razigrana plava kosa uranja u naše litnje plavetnilo. Nasmijala se i potoćala, ča san iskoristi zaronivši u žeji da je poput kake vele 'obotnice pokušan zgrabit za noge, heehehehee. Pridosićala je i utekla hitrin plivanjen, ali ne zadugo. Opet smo se razdragano mokri, grlili i jubili ka da ništa ne postoji oko nas. „Gremo malo u duboko?!“, upitah provokativno ne mogavši izbjeć svoj osmih, znajuć njen odgovor kako se boji crne trave ispo' i posebno morskega pasa! ☺ Ipak, dugo smo se kupali i šalili, a kako i ne bi, kad smo istinski guštali u teplini, bistroći ovakvog mora i lipoti mista, di nestali nalaze sriću. Plaža se već dobrano napunila, a naša oaza pružala je dobru zaštitu od sunca i spokoj kaki nan je baš triba za ono ča dolazi.


Eeh, dobro aranžirani sendviči, uz nezaobilazne priloge tvrdo kuvana jaja i raznovrsnu salatu, naprosto su zvali da se pojidu. Improvizirana piknik prostirka, takozvani turski položaj sidenja, još uvik narešena tila i kose kapjican soli, gladna justa, smih i fešta je mogla počet. Ka i obično, zagrizlo se snažno, no moja Ina ni jila brzo, pa se uvik čudila kako san ja već doša do pola, a ona je tek na početku…hahhaaha. Ma, uvik je za desert bila nika voška. Znali smo pogađat kojo su „naši“, a kojo stariji furešti, jerbo su dica svugdi ista, istinski sritna i nesputana. Jedan mali je pobiga materi i poćiri u naš kutak, nasmija se od srca, pa uteka zadovojan ča nas je vidi. Odmor poslin spize, tilom uz tilo sa diskretnim maženjen koliko se moglo, da ne budemo previše uočljivi, bi je lipji dil našeg boravka ovdi. Deboto smo utonuli u popodnevni san, kad su nas kliktajima razigrani galebovi nanovo pozvali da in se pridružimo u još jednoj morskoj uživanciji našeg ljubavneg utočišta.☺…


Žele

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.