Kolumne

petak, 14. svibnja 2021.

Zagreb Book Festival 2021. - Želim tvoju priču!



Zagreb Book Festival od svog je osnutka 2014. godine osmišljen kao godišnja književna manifestacija s jasnim ciljem poticanja čitanja i kritičkog razmišljanja. Nakon šest uspješnih izdanja postao je nezaobilazna točka na na kulturnoj i književnoj karti Zagreba ali i šire. Sedmo izdanje ZBF-a održat će se pod nazivom

Želim tvoju priču!

Priča koju pričamo o sebi, kako drugima, tako i samima sebi preduvjet je percepcije nas samih, svijeta, odnosa i okoline. Naši nazori na svijet koji su upleteni u naše priče velikim dijelom izrastaju iz vlastitih negativnih i pozitivnih predrasuda. Promišljanje, djelovanje, zauzimanje stava pa i izuzimanje iz društva usklađujemo s našom pričom. Koliko god da su predrasude štetne i ograničavaju našu otvorenost spram svijeta te pripuštanje novih iskustava toliko ih ne možemo izbjeći jer nam služe kao koordinate za kretanjaunutra društvenih konvencija. Nastaju u najranijem djetinjstvu i prate nas kroz čitav život. Sama književnost u svojoj suštini razobličuje stereoptipe i daje nam neposrednu mogućnost identifikacije s drugima, otvara prostor u kojem se ne osjećamo ugroženima i unutar kojeg možemo slike stereotipa zamijeniti slikama književnih junaka, slikama ljudi. Ona je više od svega ostalog u stanju preoblikovati čitateljevo razumijevanje sebe i svijeta čime povratno djeluje na njegovo društveno ponašanje i samosvijest. Književnost nam daje okvir u kojem možemo sagledati cjelovitiju sliku ljudskog iskustva i povijesnih događaja, učiniti nas empatičnijim i dalekovidnijim kako bismo bili otvoreni za nova iskustva.

O ovoj univerzalnoj temi promišljat ćemo kroz dvadesetak događanja, panel diskusija i razgovora na kojima ćemo ugostiti značajne domaće i strane književnike, znanstvenike i novinare. Neki od gostiju koji će nam se priključiti su: Jul Maroh, Nebojša Lujanović, Vedrana Rudan, Korana Serdarević, Monika Herceg, Boris Jokić, Dino Pešut, Ece Temelkuran, Robert Torre, Zoran Ferić, Sena Puhovski, Barbara Matejčić, Rujana Jeger i drugi. U sklopu ovogodišnjeg programa ugostit ćemo i važan međunarodni projekt ”Every Story Matters” (Svaka priča je važna) koji se bavi osvješćivanjem uloge književnosti, posebno one za djecu i mlade, u izgradnji otvorenog demokratskog društva. Iako Europsko društvo podrazumijeva  raznolikost ona se u stvarnosti ne odražava u svim njegovim segmentima: književnost i knjižni svijet u mnogim su aspektima i dalje poprilično homogeni. Nije stvar samo u tome tko piše (i koga se potiče da piše) već u tome tko će biti objavljen, tko stoji na pozornici, tko sjedi u publici, kako su likovi u književnim djelima prikazani i koji se čitatelji s njima mogu identificirati. Projekt Every Story Matters počiva na premisi da svatko ima pravo otkrivati literaturu i stvarati priče, bez obzira na svoju socijalno-ekonomsku ili kulturnu pozadinu, spol, seksualne sklonosti ili mentalne i fizičke sposobnosti. Uzimajući u obzir specifično razdoblje u kojem se nalazi cijeli svijet pa tako i sve ljudske aktivnosti, održavanje Festivala prilagodit ćemo preporučenim epidemiološkim mjerama kako bi autori i posjetitelji u sigurnom okruženju pratili naš program. Festival će se tako održati u tzv. „hibridnom izdanju“ koje podrazumijeva i fizičke i online aktivnosti. Program će se održati od 24.-28. svibnja u kinu Urania na zagrebačkom Kvatriću dok će snimke svih događanja biti prikazane live na našem Instagram profilu, te youtube kanalu.

 

ZAGREB BOOK FESTIVAL – program 

Svaka priča je važna 

24. – 28. 05. 2021. 

Urania – prostor kreacije 

Youtube: Zagreb Book Festival

Facebook: Zagreb Book Festival

Instagram: zagreb_book_festival

Sve livestream događaje iz programa možete pratiti u navedenim terminima na našim društvenim mrežama.

Pretplatite se, lajkajte i zapratite već danas kako biste sve obavijesti saznali na vrijeme!

24.05.2021. 

PONEDJELJAK 

17:00 (Samo fizički događaj - Cogito coffee/Urania)

Čitajmo, da ne ostanemo bez riječi!

Sudjeluju: Anita Peti-Stantić, Nenad Rizvanović

Moderira: Sanja Baković

Za dolazak na fizički događaj "Čitajmo da ne ostanemo bez riječi" obavezna je prethodna najava ovdje.

18:30 (Fizički događaj i livestream)

PANEL DISKUSIJA Djetinjstvo – odakle dolaziš stereotipe? 

Sudjeluju: Sena Puhovski, Monika Herceg, Dino Pešut

Moderira: Morana Kasapović 

Za dolazak na fizički događaj "Djetinjstvo - odakle dolaziš stereotipe?" obavezna je prethodna najava ovdje.

 

20:00 (Fizički događaj i livestream na Youtube kanalu Every Story Matters)

RAZGOVOR S AUTOROM

Jul Maroh i Helena Puljiz ”Plava je najtoplija boja”

Više o projektu Every Story Matters, saznajte ovdje.

Za dolazak na fizički događaj "Razgovor sa autorima Jul Maroh" obavezna je prethodna najava ovdje.

25.05.2021. 

UTORAK

 

17:00 (Samo online - video će biti dostupan na našem Youtube kanalu te na Youtube kanalu Every Story Matters)

Olja Savičević Ivančević i Mirna Brođanac

Više o projektu Every Story Matters, saznajte ovdje.

 

18:30 (Samo fizički događaj - Cogito coffee/Urania)

RAZGOVOR S AUTOROM

Saša Ilić i Branko Čegec

Za dolazak na fizički događaj "Razgovor sa autorima Sašom Ilićem i Brankom Čegecom" obavezna je prethodna najava ovdje.

 

20:00 (Fizički događaj i livestream na Youtube kanalu Every Story Matters)

PANEL DISKUSIJA Books as Mirrors and Windows of the world – Knjige kao ogledala i prozori u svijet

Sudjeluju: Boris Jokić, Dubravka Zima, Yanick Geens 

Moderira: Korana Serdarević

Više o projektu Every Story Matters, saznajte ovdje.

Za dolazak na fizički događaj "Knjige kao ogledala i prozori u svijet" obavezna je prethodna najava ovdje.

 

26.05.2021. 

SRIJEDA

 

17:00 (Samo fizički događaj - Cogito coffee/Urania)

RAZGOVOR S AUTOROM

Dorta Jagić, Ana Brnardić Oproiu 

Za dolazak na fizički događaj "Razgovor s autoricama Dortom Jagić i Anom Brnardić Oproiu" obavezna je prethodna najava ovdje.

 

18:30 (Fizički događaj i livestream)

RAZGOVOR S AUTOROM

Robert Torre i Neven Kepeski

Za dolazak na fizički događaj "Razgovor s autorom Robertom Torreom" obavezna je prethodna najava ovdje.

20:00 (Fizički događaj i livestream)

PANEL DISKUSIJA Generacijska diskriminacija jezikom ili ”gejtkipanje drugih komjunitija”

Sudjeluju: Vedrana Rudan, Zoran Ferić, Rujana Jeger 

Moderira: Morana Kasapović

Za dolazak na fizički događaj "Generacijska diskriminacija jezikom" obavezna je prethodna najava ovdje.

 

27.05.2021. 

ČETVRTAK

 

18:00 (Samo fizički događaj - Cogito coffee/Urania)

RAZGOVOR S AUTOROM

Nebojša Lujanović i Gordan Nuhanović

Za dolazak na fizički događaj "Razgovor s autorom Nebojšom Lujanovićem" obavezna je prethodna najava ovdje.

 

20:00 (Fizički događaj i livestream)

PANEL DISKUSIJA - To je druga kultura!

Sudjeluju: Aneta Vladimirov, Antonija Petričušić, Marina Horvat 

Moderira: Zoran Grozdanov

 

Za dolazak na fizički događaj "To je druga kultura" obavezna je prethodna najava ovdje.

28.05.2021. 

PETAK

 

17:00 (Samo fizički događaj - Cogito coffee/Urania)

Promocija knjige Oblaci čvoraka

Sudjeluju: Ivana Šojat, Nives Tomašević, Anita Peti – Stantić 

 

Za dolazak na fizički događaj "Promocija knjige Oblaci čvoraka" obavezna je prethodna najava ovdje.

18:30 (Fizički događaj i livestream* na engleskom jeziku)

RAZGOVOR S AUTOROM 

Ece Temelkuran i Hrvoje Klasić  

 

Za dolazak na fizički događaj "Razgovor s autoricom Ece Temelkuran" obavezna je prethodna najava ovdje.

 

20:00  (Fizički događaj i livestream)

PANEL DISKUSIJA Act now! – ljudi koji su djelovali

Sudjeluju: 

Maja Sever (Ljudi za ljude), Luiza Bouhoura (Skribonauti), Jelena Kovačić (#spasi me), Milena Zajovic (Are You Serious?)

Moderira: Ivana Bodrožić

 

Za dolazak na fizički događaj "Act now! - ljudi koji su djelovali" obavezna je prethodna najava ovdje.

 

Sve informacije dostupne su na našem webu: www.zgbookfest.hr

 

Izjave ambasadora projekta pronađite u privitku!

Vaš, Zagreb Book Festival tim!


TEKSTOVI AMBASADORA

Piše: Ivana Bodrožić

Inkluzivnost u književnosti


Najvažnije je čuti taj glas. Naš glas. Kad njega pronađemo sve ostalo se događa samo. Ako čitamo, rečenice se utiskuju u naše biće bez napora, oblikuju se prema našem liku, naš lik ih čuje i izgovara kao svoje. Ta identifikacija djeluje duboko i potresa čitavo biće. Ako pišemo, i kad začujemo taj glas, spuštanje prstiju na tipkovnicu pretvara se u čaroban proces koji je pisac Danilo Kiš jednom nazvao: ”pisanje kao udio truda i čuda”. 

Što je za mene inkluzivna književnost? Kad razmišljam o tom pojmu koji pomalo zvuči kao da je nastao na pola puta između Odsjeka za komparativnu književnost i Brisela, prevodim to na sebi poznato iskustvo i jezik. 

Bez imalo patetike mogu reći; u mojim mladim godinama književnost me je spasila. Iako, nekada sam samo čitala, uživala u izuzetno napisanim pričama, osvajala jezik i iskustva, dobijala darove drugih dimenzija koje su mi davale nadu da ovo sada i ovdje nije jedino što postoji. Ponekad bih nailazila na slične sebi. U ranim dvadesetim otkrila sam pisce koji su pisali o svojim traumatičnim iskustvima nakon Drugog svjetskog rata, pisci poput Prima Levija, Margarite Duras, Ilije Jakovljevića, Imre Kerteza. Do njih, do tada, nisam znala da se tako može i smije, nisam bila upoznata s činjenicom da je moje iskustvo - iskustvo mnogih, iskustvo dovoljno važno i vrijedno da se od njega stvori roman, da pisanje iscijeli  ne samo čitatelje, nego osobu autora. 

Bila sam ushićena i potresena, posvuda sam nosila knjige u kojima sam ja, čitala i čudila se, sve dok se nisam jednoga dana, baš zbog njih, odvažila pisati s nadom da će se u mojoj knjizi prepoznati drugi. 

Možda na prvi susret inkluzivna književnost ne zvuči kao nešto što bi vam spasilo život, ali kad zaronite ispod termina ondje vas čeka sve ono na što vi, baš takvi, niste imali pravo u takozvanom stvarnom životu. Kad zaronite u takvu knjigu ona gubi papirnatost, jezik postaje fluidan i obraća se najdubljem ljudskom iskustvu. Zato je, kako kaže Aristotel, umjetnost stvarnija od istine. Ona nam govori sve što može biti. Kombinacija vaših proživljenih iskustava s nečim novim što donosi svaka knjiga osigurava neprestan rast. A rast nije moguć bez uključivanja svih, inače stojimo na mjestu ili kopnimo. 

Pogotovo nije moguć ako naš svijet koji smatramo stvarnim izbacuje sve sa svojih margina, izbacuje one kojih je manje. Tada ostaje neživ i sveden na prosjek. Posebno je važno da prve priče koje slušamo i s kojima rastemo, s kojima se identificiramo, budu slične našima. To nas osnažuje, čini vidljivima i vrijednima samopoštovanja. U konačnici, to postaje slika društva u kojem živimo i za koje smo odgovorni. 

Piše: Olja Savičevićević Ivančević 

O inkluzivnosti u književnosti

Probajmo zamisliti koja je snaga volje potrebna za napisati roman jednim prstom,  koliko snažan moraš biti kao jedini tamnoputi dječak u razredu ili kada je tvoje prezime i porijeklo jedinstveno, a neki misle da je krivo,  kada odrasteš u tuđoj odjeći i pomalo gladna svega, kad je tvoja zaljubljenost svakodnevna bitka i podsjećaš nas kolika je sila ljubav, kada tvoje tijelo nije sasvim tvoje, ali je sasvim posebno i prekrasno ili kad si samo žena u svijetu skrojenom za muškarce. To su priče koje nam trebaju da nas podsjete tko smo, što je zbilja važno i tko bismo mogli biti, iskustva koja nas inspiriraju i hrabre i popravljaju naša slaba mjesta, od kojih možemo puno naučiti o dragocjenosti života i međusobnim odnosima. Misliti na druge je pravo samopoštovanje i preduvjet za nježnost i razumijevanje prirode, životinja, cjelokupnog svijeta. 

Vjerujem u moć riječi, u moć umjetnosti. Jednom kad je društvo već sazrelo za to, oni koji imaju slovo zakona ozakone i zaštite određena ljudska prava, ali na mijenjanju stereotipa, načina razmišljanja, razbijanju predrasuda, na onom pozitivnom što je izboreno na području ljudskih prava – osim onim ljudima koji su svojom borbom na ulicama, u javnosti, prokrčili put slobodarstvu – možemo zahvaliti umjetnosti: filmovima i glazbi, kazalištu, stripovima, istinitosti koje je donosila likovnost. Umjetnost je senzibilizirala oceane ljudi. A prije svih ostalih tajne i tabue razotkrile su neke knjige, jer u njima je najveća sloboda, jer one nas propituju i s nama razgovaraju intimno i privatno, licem u lice. 

Kroz igru i zabavu moguće je izreći važne stvari kojima danas djecu sve manje učimo u obitelji i obrazovnim institucijama: važnost prijateljstva, a ne natjecanje, međusobno prihvaćanje i razumijevanje, a ne isključivanje i dominacija, istinska jednakost i ravnopravnost - drugarstvo, a ne elitizam, manipulacija i patroniziranje. Ako u djetinjstvu naučimo igrati se i kroz tu igru graditi svjetove hrabrih, plemenitih i pažljivih, možda ih u odraslosti i izgradimo. Taj posao je dugotrajan, ali najučinkovitiji mogući. Djeca lako shvate da mogu biti akcijski heroji i heroine iz susjedstva koji spašavaju stvar, onda kada su dobronamjerni, spremni pomoći i izaći u susret – kao i svi superheroji uostalom. Ali podjednako je važno naučiti suprotstaviti se lošim autoritetima i pogrešnim pravilima.

Svaki pokret koji čovjek napravi unutar sebe, u vlastitoj svijest, dio je društvenog pokreta, a u tome su knjige odigrale značajnu ulogu.

Danas kad više nego prije razmišljamo o opstanku čovječanstva i o važnosti čovječnosti za taj opstanak, otkrili smo koliko su nam neophodni glasovi onih kojima je svaki običan dan borba, koji su uspjeli ili pokušavaju nadići granice koje im je dala priroda ili nametnulo društvo. Ljudi koji svoje tijelo, ime, porijeklo, boju kože, seksualnost i ljubav, nose kao teret, mogu nam otkriti stvari od najvažnijeg značaja, podsjetiti nas koliko je naša ljudskost dragocjena, vratiti nam odlučnost i vjeru u istu. 

Zbog toga mislim, ako nas itko uputi prema boljem i zdravijem društvu, bit će to ljudi koji dolaze iz takozvanih marginaliziranih skupina. Njihove priče su najvažnije priče koje danas trebamo čuti, one su i ključ za razumijevanje naših delikatnih postojanja i karta za sigurniju budućnost, jedno sasvim ljudsko, ovozemaljsko iskupljenje. 


Piše: Korana Serdarević

Inkluzivnost u lektiri

Ako se slažemo da obrazovanje mora biti inkluzivno, odnosno uključivati osobe koje su pripadnici ranjivih skupina (invalidi, osobe nižeg socijalno-ekonomskog statusa, skupine koje su potencijalne žrtve diskriminacije na temelju seksualnosti, vjere ili drugoga), kako je moguće da književni tekstovi koji se mladima nude gotovo uopće ne oprimjeruju iskustva takvih skupina? Je li uopće važno čitati s razumijevanjem tekstove koji proizlaze iz kultura ili iskustava različitih od naših, ako želimo iole razumjeti svijet koji dijelimo s heterogenim mnoštvom? Možemo li uživati u čitanju samo ako čitamo o sebi sličnima ili možemo čitati s užitkom i zanimanjem i priče onih koji žive potpuno drukčije živote? Bismo li i mi postali malo drukčiji ljudi, da smo odrastajući čitali i tumačili priče iz najrazličitijih dijelova svijeta, društvenih skupina, većina i manjina? I što bi inkluzivan popis lektirnih naslova koji dajemo današnjim učenicima značio za društvo u budućnosti?

Književnost u obrazovanju dugo je bila pod teretom obveznih ishoda, koji su se temeljili na kanonskom popisu i kanonskim interpretacijama. Budući da je kanon sastavljen od djela koje su pisali mrtvi bijeli muškarci, interpretacija takvoga popisa teško da nudi prostor inkluziji, a „prozor u svijet“ koji taj popis otvara nužno je sveden na granice dobro poznatog područja. Razumijevanje literarnoga svijeta, koji nužno nastaje na nogama stvarnoga, doživljenoga i promišljenoga, uključuje prepoznavanje i tumačenje iskustva autora. Autori koji dolaze iz iste društvene skupine svakako nude različite osobne priče, ali ne nude mogućnost poimanja različitih kultura, udaljenih iskustva, identiteta. Stavivši na stranu neospornu važnost vrijednosti teksta kao umjetničke tvorevine, pravo onih drukčijih od većine s našega popisa lektire jest da svoje iskustvo svijeta pridruže čitateljskom iskustvu mladih ljudi, da ponude vlastitu priču. Također, pravo je svakoga čitatelja koji se obrazuje da knjige koje dobiva na čitanje ponude zbiljski prostor u svijet koji raste i nadima se od količine različitih glasova. 

Svakom mladom čovjeku tijekom obrazovanja knjiga će u nekome trenutku ponuditi prostor identifikacije s likovima, njihovim patnjama i težnjama, promišljat će o opravdanosti njihovih postupaka i odnosima koji ih izgrađuju. Stoga je pravo i onih čitatelja koji spadaju u ranjive skupine da dobiju svoje područje identifikacije.

Književnost kao zrcalo svijeta nudi razne odraze, i važno je ponuditi što više onih koji nas iznenađuju, tjeraju na pomake, o kojima moramo raspravljati, koji će, u konačnici, pomoći da proširimo vlastito poimanje života i ljudi s kojima smo se našli na ovome planetu u istoj vremenskoj crtici. Možda zato treba ponuditi djeci i mladima mogućnost da im lektira, u vremenu konzumerizma i kapitalizma, posluži i kao temeljni izvor razumijevanja drukčijeg, što će djelovati i na otpor prema segregaciji bilo kojega tipa. Uvjerena sam stoga da književni tekst, uz kvalitetno podučene nastavnike i suvremene metode, može na duge staze pomoći u razbijanju negativnih predrasuda i zaustaviti njihov put do diskriminacije, jednako kao što može utjecati na veći interes i bolju vidljivost autora i autorica koji govore glasom manjine.

Pišu: Jul Maroh

Zašto je svaka priča važna?

Savršeno se sjećam navale osjećaja pri prvom čitanju književnost ili pripovijesti s likovima koji su odskakali od norme.

Taj se osjećaj širio na cijelim mojim tijelom, obuzetim olakšanjem i radošću, jer odjednom sam naišla na priče u kojima se zrcalio moj lik, s kojima se dalo poistovjetiti i u njima prepoznati vlastitu ljudskost. Moja usamljenost i moje sumnje odjednom su se raspršile. Obuzelo me nestrpljenje: glad za čitanjem stranica koje slijede.

Takvi osjećaji mogu spasiti život.

Kad otkrijemo da ono što jesmo, ono što želimo i ono o čemu sanjamo, nije ono što naše okruženje ili naše društvo od nas očekuje, posljedice mogu biti strašne. Književnost i narativni oslonci poput kinematografije, suvremene umjetnosti, fotografije pa čak i glazbe, tu su da nas povežu sa svijetom temeljem naše prave biti. Kroz priče, kroz emocije koje se u nama bude, prepoznajemo humanost i ranjivost  drugih. Prepoznajemo vlastitu nutrinu.

Od objavljivanja moje prve knjige, „Plava je najtoplija boja“, pristiglo mi je mnogo pisama zahvale LGBTQ osoba, ali isto tako i pisama čitatelja čiji su životi vrlo različiti od života junakinja: od osoba koje nikad nisu iskusile homofobiju ili rodnu diskriminaciju. A ti su čitatelji ipak tvrdili da ih je silno dirnula priča o Emmi i Clémentine i bili su odlučni u namjeri da više ne sudjeluju u sistematskom tlačenju o kojem je riječ.

Tu se vidi kolika moć leži u književnosti i koliko je važno predstaviti čitav spektar ljudskog roda. Ne samo zato da odamo počast svima onima koji su prečesto dovedeni do toga da budu nevidljiva ili  su prikazana na stereotipan način, već i zato da što većem broju ljudi omogućimo da shvate život tih osoba.

Zamisao se sastoji u tome da se sagrade mostovi ondje gdje su društvo i diskriminacije podigli zidove.

Svaka je priča važna jer svaki je pojedinac važan.

Okrutnost diskriminacija koja prožima naše zajednice ukazuje nam na našu odgovornost. 

Kad naše neznanje, naši strahovi ili naše predrasude upravljaju našim postupcima, kad smatramo da smo u posjedu isključive istine, tad drugi životi oko nas trpe.

U tome se sastoji važnost inkluzivne književnosti. Raznolikost ispričanih života dokazuje da ima mnogo istina.

U cilju omogućavanja boljeg zajedničkog života, važno je da se ta raznolikost – doista stvarna – nađe jednako zastupljena u književnoj industriji, na svim razinama. Osobe koje se identificiraju kao žene, kao queer osobe, kao rasno obilježene osobe, kao hendikepirane osobe, sve moraju dobiti istu priliku.

Angažirati se u predstavljanju svih grupa, svake ponositosti, svake ranjivosti, znači omogućiti književnosti da stječe sve više čitatelja i čitateljica. To isto tako znači i omogućiti pričama da svojom čarolijom dosegnu višu razinu: da promijene naše biti i naš odnos prema svijetu kroz inicijacijsko putovanje.

BIOGRAFIJE AMBASADORA I GOSTIJU ZBF-a 2021. 

Jul Maroh, ambasadori projekta 2021. 

Jul Maroh rođeni su u sjevernoj Francuskoj. Nakon što su stekli bakalaureat primijenjene umjetnosti na E.S.A.A.T u Roubaixu, nastavili su studij u Bruxellesu, gdje su živjeli osam godina. Tamo su dobili dvije diplome, za likovnu umjetnost (opcija stripa) u École supérieure des arts Saint-Luc i za litografiju / gravuru na Académie Royale des Beaux-Arts u Bruxellesu.

Olja Savičević, ambasadorica projekta 2021. 

Olja Savičević Ivančević splitska je spisateljica i pjesnikinja. Autorica je pjesničkih zbirki Bit će strašno kada ja porastem (1988.), Vječna djeca (1993.), Žensko pismo (1999.), Puzzlerojc (2005.), Kućna pravila (2007.), Mamasafari (i ostale stvari) (2012.); knjige priča Nasmijati psa (2006.) i romana Adio kauboju (2010.) i Pjevač u noći (2016). Za rukopis Nasmijati psa nagrađena je Prozakom, dobitnica je prve nagrade Ranko Marinković Večernjeg lista za kratku priču te nagrade Kiklop za najbolju zbirku poezije Kućna pravila. Roman Adio kauboju nagrađen je nagradom T-portala za najbolji roman, kao i nagradom Slobodne Dalmacije za umjetnost Jure Kaštelan. Prema romanu je napravljen i kazališni komad. Uvrštavana je u domaće i strane izbore i antologije. Dobitnica je međunarodne književne stipendije International Writing Program at the University of Iowa i stipendije u Istanbulu europske mreže za promicanje književnosti Traduki.

Ivana Bodrožić, ambasadorica projekta 2021. 

Ivana Bodrožić rođena je 1982. godine u Vukovaru, dio djetinjstva provela je u Kumrovcu, a opću gimnaziju pohađala je u Zagrebu. Magistrirala je na studiju filozofije i kroatistike Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Autorica je nagrađivanih i prevođenih zbirki poezije, romana i zbirke priča, ”Prvi korak u tamu”, “Hotel Zagorje”, ”Prijelaz za divlje životinje”, “100% pamuk”, “Rupa”, “In a Sentimental Mood”, “Klara Čudastvara”. Djela su joj prevođena na desetak stranih jezika, a za svoj književni rad nagrađena je uglednim domaćim i inozemnim nagradama kao što su nagrada Goran za mlade pjesnike, Kiklop, nagrada za najbolji roman; Prix Ulysse nagrada za najbolji debitantski roman s područja Mediterana, Kočićevo pero, Edo Budiša, Balkan Noir i druge.

Korana Serdarević, ambasadorica projekta 2021.

Korana Serdarević, spisateljica i gimnazijska profesorica, rođena je 1982. godine u Zadru. Za svoje kratke priče osvojila je niz nagrada (dva puta prvu nagradu Ranko Marinković, nagradu Zlatko Tomičić, regionalna nagradu Ulaznica), a prva zbirka kratkih priča Nema se što učiniti nagrađena je stimulacijom za najbolja književna ostvarenja godine od Ministarstva kulture RH. Pojedine kratke priče prevedene su joj na engleski, njemački, talijanski, slovenski, mađarski, rumunjski i ukrajinski jezik, a čitava je zbirka prevedena na makedonski jezik. U prosincu 2017. objavila je roman Eksperiment Irene Tot, koji se našao u finalu Tportalova izbora za roman godine.

Sena Puhovski 

Rođena sam u Zagrebu 1978. godine, a 1996. sam upisala studij psihologije na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Odabir studija za mene nije predstavljao dilemu jer sam oduvijek imala želju bolje razumjeti ljude i naučiti kako biti uz njih kada je teško. Studij sam završila, s temom iz emocionalnog zlostavljanja djece, 2002. godine i odmah po završetku zaposlila sam se kao psiholog u Poliklinici za zaštitu djece i mladih grada Zagreb. 

Monika Herceg

Monika Herceg rođena je 1990. u Sisku, a srednju školu završila je u Petrinji. Studentica je fizike na Sveučilištu u Rijeci. Godine 2017. dobila je nagradu Goran za mlade pjesnike za najbolji debitantski neobjavljeni rukopis “Početne koordinate”, zbirka je objavljena 2018. godine, a potom nagrađena i Kvirinovom nagradom za mlade pjesnike, nagradom “Fran Galović” za najbolje književno djelo na temu zavičaja i/ili identiteta, nagradom Slavić za najbolji prvijenac objavljen 2018. godine i međunarodnom nagradom Mostovi Struge. Iste je godine dobila i nagradu Na vrh jezika za najbolji neobjavljeni rukopis, a knjiga naslova “Lovostaj.” objavljena je 2019. Osvojila je drugu nagradu na međunarodnom natječaju za poeziju Castello di Duino 2016. i prvu nagradu na regionalnom natječaju humoristično-satiričnog žanra Bal u Elemiru 2017. te nagradu Lapis Histriae 2019. za najbolju priču. Pjesme su joj objavljene u različitim časopisima i prevedene na nekoliko jezika, a nedavno joj je izbor pjesama objavljen i na francuskom jeziku (“Ciel sous tension”, L’Ollave, 2019.).

Dino Pešut

Dino Pešut je rođen u Sisku 1990. godine. Diplomirao je dramaturgiju pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Drame su mu postavljane  u mnogim kazalištima u Hrvatskoj i inozemstvu. Dobitnik je nagrade Marin Držić Ministarstva kulture za drame: L.U.Z.E.R.I.,  (Pret)posljednja panda ili statika, Veliki hotel Bezdan, Stela, poplava, Olympia Stadion te Granatiranje. Osvaja nagrade Deutschen Jugentheaterpreis te nagradu Heartefakt fondacije za najbolji suvremeni socijalno angažirani tekst. Polaznik je rezidencijalnog programa za nove dramatičare u kazalištu Royal Court u Londonu. Drame su mu prevedene na engleski, njemački, francuski i poljski jezik. Objavio je romane Poderana koljena (2018.) i Tatin sin (2020.) u izdanju Frakture.

Morana Kasapović

Morana Kasapović diplomirala je novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, a na istom je fakultetu i magistrirala na poslijediplomskom studiju Međunarodnih odnosa. Na Hrvatskoj radioteleviziji radi od 1993. godine, najvećim dijelom u Redakciji vanjske politike. Izvještavala je s mnogih vanjskopolitičkih događaja, napravila nekoliko dokumentarnih filmova, radila intervjue s hrvatskim i stranim dužnosnicima te istaknutim pojedincima. Uređivala je i vodila više emisija na HRT-u: središnji Dnevnik, Odjeke dana, Vijesti, vanjskopolitički magazin Paralele, te je bila autorica projekta, urednica i voditeljica talk showa Uvijek kontra.

Helena Puljiz

Helena Puljiz je višestruko nagrađivana politička novinarka i komentatorica s bogatim uredničkim iskustvom u unutrašnjoj i vanjskoj politici. Od novinarstva živi od studentskih dana, od 1993. godine. Tokom karijere novinarski se usavršavala u vodećim svjetskim medijima – BBC-u, Reutersu, The Guardianu. Suosnivačica je Zbora istraživačkih novinara Hrvatske i osnivačica Sindikata novinara Jutarnjeg lista.

Bronja Žakelj

Bronja Žakelj rođena je 1969. u Ljubljani. Diplomirana je novinarka, a radost pisanja dugo je ostavljala po strani radeći u marketingu i bankarstvu. Nakon što su joj djeca odrasla, uhvatila je nešto više slobode i prostora za kreativnu misao, okrenula se nikad zaboravljenoj ljubavi i odlučila da je vrijeme za pisanje prve knjige. Roman Bijelo se pere na devedeset nagrađen je 2019. godine nagradom Kresnik za najbolji slovenski roman. U manje od dvije godine od objavljivanja doživio je sedam izdanja, godine 2019. objavljeno je talijansko izdanje, a u pripremi je bugarsko i makedonsko.

Anita Peti-Stantić

Anita Peti-Stantić završila je Filozofski fakultet u Zagrebu, magistrirala je na Sveučilištu Yale, a poslijediplomski studij je nastavila na Sveučilištu u Beču. Doktorirala je na kraju u Zagrebu 2002. godine. Redovita je profesorica južnoslavenskih jezika i poredbene lingvistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i voditeljica Katedre za slovenski jezik i književnost. Napisala je nekoliko znanstvenih monografija, nekoliko desetaka znanstvenih članaka, veliki slovensko-hrvatski rječnik i dvije knjige važne za pitanja kojima se bavimo u ovoj knjizi – zajedno s Vladimirom Velički Jezične igre za velike i male i samostalno knjigu Čitanjem do (spo)razumijevanja: Od čitalačke pismenosti do čitateljske sposobnosti. U stvarnom životu i dobro i bolje dijeli s Mirtom, Ljudevitom, Vedranom i Goranom, rado kušajući Vedranine kolače i torte.

Boris Jokić

Boris Jokić rođen je 1976. u Zagrebu. Diplomirao je psihologiju na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a magistrirao je i doktorirao iz područja obrazovnih znanosti na Sveučilištu u Cambridgeu, Velika Britanija. Od 2002. godine radi u Centru za istraživanje i razvoj obrazovanja Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, trenutačno u statusu znanstvenog suradnika. Bio je članom Nacionalnog vijeća za odgoj i obrazovanje, Nacionalnog operativnog tijela za izradu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije te voditelj Cjelovite kurikularne reforme ranog i predškolskog, osnovnoškolskoga i srednjoškolskog odgoja i obrazovanja.

Dubravka Zima

Dubravka Zima rođena je u Zagrebu, gdje je završila Klasičnu gimnaziju i diplomirala 1995. na Odsjeku za kroatistiku na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je magistrirala i doktorirala. Od 1995. do 2009. bila je zaposlena kao znanstvena novakinja u Zavodu za znanost o književnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, od 2009. zaposlena je na Odjelu (Odsjeku) za kroatologiju na Hrvatskim studijima, danas Fakultetu hrvatskih studija. U akademskim godinama 2015/2016. i 2017/2018. predavala je kao gostujuća profesorica na Sveučilištu u Torontu (University of Toronto, Department of Slavic Languages and Literatures). Objavila je knjige Ivana Brlić-Mažuranić (Zagreb, ZZOK, 2001.), Kraći ljudi: povijest dječjeg lika u hrvatskom dječjem romanu (Udžbenik Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Školska knjiga, 2011.) i Praksa svijeta: biografija Ivane Brlić-Mažuranić (Zagreb, Naklada Ljevak, 2019.), te  suautorsku knjigu Uvod u dječju književnost s Marijanom Hameršak (Zagreb, Leykam international, 2015.). 

Yannick Geens 

Yannick Geens (1996.) magistrirao je nizozemski jezik i književnost na Sveučilištu u Antwerpenu. Radi kao službenik za politiku Flanderske književnosti, flamanske autonomne vladine institucije s ciljem omogućavanja široko dostupnog književnog krajolika i osiguranja bolje vidljivosti flandrijske književnosti u zemlji i inozemstvu. Yannick uglavnom radi na polju kazališnih tekstova te raznolikosti i inkluzije. U ime Flanders Literature koordinator je projekta Every Story Matters - činiti knjige inkluzivnijima.

Robert Torre

Robert Torre psihijatar, autor nekoliko knjiga s područja psihijatrije ovisnosti, kritičkog pamfleta “Prava istina o psihijatriji” i zapažene nesvakidašnje knjige samopomoći “Ima li života prije smrti?”, u kojoj izlaže nalaze na pitanje što je život i kako ga živjeti. Pokazuje se što se iz ovog sada-i-ovdje života, bez ikakvih izvanjskih pretpostavki, može reći o ovom sada-i-ovdje životu. Iako psihijatar i psihoterapeut, ovdje istupa kao svojevrsni stručnjak za ljudsko iskustvo, jer utemeljenju počela razborito vođenog života psihoterapija naprosto nije dorasla, nego samo egzistencijalistička filozofija.

Neven Kepeski 

Neven Kepeski rođen je 1964. u Zagreb. Diplomirao je 1989. južnoslavenske jezike i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a na istom je fakultetu i magistrirao 1994. Novinarsku i medijsku karijeru započeo je još u srednjoj školi, prve je tekstove objavljivao u Poletu, a u Studenskom je listu bio urednik glazbene rubrike. Od 1991. do 1994. predavao je Hrvatski jezik i književnost u Upravnoj i birotehničkoj školi u Zagrebu. Osnovao je Psihomodo Pop 1982. u Zagrebu i bio je član grupe do 1985. Za pjesmu „Donna“ 2014. dobio je nagradu Porin. Godine 1984. dobio je nagradu Večernjega lista za kratku priču. Od 1995. do 2017. bio je glavni urednik teen magazina OK!, od 2013. do 2016. glavni urednik magazina Teen, od 1998. do 2009. uređivao je Zabavnik, nedjeljni prilog Jutarnjega lista, od 2001. do 2004., bio je izvršni urednik Globusa, a od 2007. do 2009. urednik magazina HEJ!, dnevnog magazina Jutarnjega lista. Uređivao je i vodio radijsku emisiju Veliki vrisak na RVG-u, od 1994. do 2000. bio je autor i scenarist TV emisije Briljanteen (HTV), od 2002. do 2003. scenarist TV emisije Pljesak, molim! (HTV), te urednik TV emisije Cesarica 2018. i 2019. (HTV).

Vedrana Rudan

Vedrana Rudan se kao spisateljica proslavila se 2002. kada je odlučila pisati i izdala svoj prvi roman “Uho, grlo, nož”. Roman je preveden na sedam jezika i dramatiziran na pozornicama Hrvatske, Srbije, Poljske i Mađarske. Roman je prodan u preko 15 000 primjeraka. Drugi roman koji je napisala je “Ljubav na posljednji pogled” (2003.) koji je prodan je u 8000 primjeraka i preveden na više jezika. Slijede romani “Ja nevjernica” (2005.), “Crnci u Firenci” (2006.), “Kad je žena kurva/kad je muškarac peder” (2007.), zbirka kolumni “Strah od pletenja” (2009.), “Dabogda te majka rodila” (2010.), “Kosturi okruga Madison” (2012.), “U zemlji krvi i idiota” (2013.), “Amaruši” (2013.), “Zašto psujem” (2015.), te “Muškarac u grlu” (2016.). Roman “Dabogda te majka rodila” je također preveden na više jezika i izdan u Americi, a predstava koja se radila po njemu višestruko je nagrađivana. Kazališna adaptacija će biti napravljena i za roman “Muškarac u grlu”.

Zoran Ferić

Zoran Ferić rođen je 1961. godine u Zagrebu. Diplomirao je jugoslavistiku na Filozofskom fakultetu i od 1994. godine radi kao profesor hrvatskog jezika u XVIII. gimnaziji. Priče objavljuje u časopisima i novinama od 1987. godine. Knjige su mu prevedene na desetak jezika. Živi u Zagrebu i redovito održava radionice pisanja u Booksi i CeKaPe-u. Prvu knjigu priča, Mišolovka Walta Disneya, objavio je 1996. godine u Nakladi MD. Deset godina poslije dobio je za nju Nagradu Dekada. Za drugu knjigu priča, Anđeo u ofsajdu, objavljenu 2000. dobio je Nagradu Ksaver Šandor Gjalski i Nagradu Jutarnjeg lista za proznu knjigu godine. Godine 2011., izlazi Ferićev roman Kalendar Maja za koji je dobio nagradu Vladimira Nazora, Jutarnjeg lista, Grada Zagreba i pulskog sajma knjiga (Kiklop). Druga knjiga izabranih kolumni Apsurd je zarazna bolest izašla je 2012. godine. Tri godine poslije javlja se novim romanom Na osami blizu mora za koji je dobio Nagradu Fran Galović. Nakon toga objavio je ilustriranu knjigu za djecu San ljetne noći, s ilustracijama Dominika Vukovića, i dobio Nagradu Grigor Vitez. Godine 2018. izabran je za predsjednika Hrvatskog društva pisaca.

Rujana Jeger

Rujana Jeger rođena je 1968. u Zagrebu, a do 1975. se panično bojala pasa. Nakon što je prevladala taj strah, u njezin su život ušli što redom, što čoporativno: Mark, Poli, Kiki, Charlie, Chili, Liza i Joy. Književne referencije stekla je kao autorica romana Darkroom (uži izbor za nagradu Jutarnjeg lista) te triju zbirki kolumni: Posve osobno, Opsjednuta i Hod po rubu. Kada ne piše ili čita, trčkara sa psima po parkovima i nasadima grada Zagreba. Živi sa suprugom koji je donekle uspješno sprječava u tome da od kuće napravi zoološki vrt. Za sada. Sadržaj kolumni su teme od debljine do nasilja u obitelji, od ubojstva majke, dječjeg rada i kuhanja do kozmetičkih kampanja, abortusa i seksa. Tekstovi često imaju istu punk formu – kratki su i žestoki.

Nebojša Lujanović

Nebojša Lujanović (rođen 1981.g. u Travniku, BiH; živi u Splitu) je pisac, predavač, znanstvenik i kulturni djelatnik. Diplomirao je politologiju na Fakultetu političkih znanosti te sociologiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je i doktorirao 2012. iz područja teorije književnosti. S obzirom na broj znanstvenih radova, predavačko iskustvo i nastupe na skupovima, 2015.g. stekao je uvjete za naslovno zvanje docenta. Predavao kao vanjski suradnik i povremena zamjena na filozofskim fakultetima u Splitu, Zenici i Zadru. Od početka studija objavljuje pripovijetke po periodici, a zatim romane, eseje, priručnike i znanstvene knjige. Kao freelancer, pored povremenih predavačkih angažmana i spisateljskih honorara, bavi se i organizacijom kulturnih događanja. Vodio trogodišnji ciklus književnih tribina u Splitu, kao i tri izdanja književnog festivala, a i umjetnički je direktor kultnog festivala Pričigin (od 2016.g.). Kritičke prikaze publicističkih i znanstvenih naslova objavljuje posljednjih pet godina u emisiji Bibliovizor, na Trećem programu hrvatskog radija. Proteklih šest godina specijalizirao se u području podučavanja kreativnog pisanja, te održao više od dvadesetak radionica u različitom trajanju, u pet gradova. Otac dvoje djece. U slobodno vrijeme trči maratone. 

Gordan Nuhanović

Gordan Nuhanović rođen je u Vinkovcima. Devedesetih godina radio je kao novinar u Globusu, Slobodnoj Dalmaciji, Danasu i Jutarnjem listu. Zbirku kratkih priča Liga za opstanak objavio 2001. Nagrađen je „Ivanom i Josipom Kozarcem“ za prvijenac te nagradom „Slavić“ DHK za najbolju prvu knjigu u 2001. godini. Liga za opstanak uvrštena je među pet najboljih proznih knjiga 2001. godine u izboru Jutarnjeg lista. Godine 2003. objavio je drugu zbirku priča Bitka za svakog čovjeka, a 2004. napisao monodramu Što to ljudi govore iliti buka koju izvodi glumac Slavko Brankov. Godine 2006. objavio je roman Posljednji dani panka, 2009. roman Vjerojatno zauvijek, a treći roman, naslovljen Agenti kulture, u ljeto 2013. Knjige su mu prevođene na engleski i češki. Trenutno živi i radi u Zagrebu

Aneta Vladimirov

ANETA VLADIMIROV rođena je krajem 1980. godine. Završila je sociologiju u Beogradu. Ljubiteljica je radionica poezije, balkanske muzičke tradicije i porodičnog bioskopa. Živi i radi u Zagrebu. Anetina prva zbirka poezije pod radnim naslovom “Nije lako lizati olovo” u pripremi je i uskoro izlazi!

Antonija Petričušić

Antonija Petričušić je docentica na katedri za sociologiju Pravnog fakulteta u Zagrebu. Članica je Savjetodavnog odbora, tijela stručnjaka koji nadgledaju primjenu Okvirne konvencije Vijeća Europe za zaštitu nacionalnih manjina. Članica je i Savjeta za ljudska prava pučke pravobraniteljice. Radila je ranije kao znanstvena suradnica na Institutu za austrijsko, europsko i poredbeno javno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta Karl-Franzens u Grazu u Austriji, kao znanstvena novakinja na Institutu za međunarodne odnose u Zagrebu, kao suradnica Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske te kao znanstvena suradnica na Europskoj akademiji u Bolzanu u Italiji.

Marina Horvat

Odrasla sam u romskom naselju Orehovica. Kao i u drugim takvim naseljima , često nema struje, vode ni osnovnih uvjeta za život. U početku smo živjeli zaista skučeno, nas petero djece u jednoj sobi. Najstarije sam dijete u obitelji, roditelji su me dobili dok su bili maloljetni, mama je imala 16, a tata 19 godina. Bili su oboje nezaposleni i nezavršene škole. Tata je u međuvremenu postao zidar i sad donekle u usporedbi s drugima imamo bolji život u naselju. Polazila sam segregirani vrtić sa romskom djecom iz mog naselja. Nismo znali hrvatski jezik jer nikad nismo bili u kontaktu s Neromima sve do osnovne škole. 2019. sam upisala pravo na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu kao redovni student. Roditelji me nisu htjeli pustiti na fakultet, jer su mislili da je nešto drugo najbolje za mene i imali smo mali konflikt radi toga. Uspjela sam ih nagovoriti i oni su danas jako ponosni na mene i velika su mi podrška.

Zoran Grozdanov

Zoran Grozdanov je teolog, prevoditelj i izdavač, rođen u Rijeci. U izdavačkoj kući Ex libris urednik je niza ecumenica i ars haeretica te izdanja na hrvatskom jeziku časopisa Concilium. Predavač je na Centru za protestantsku teologiju Sveučilišta u Zagrebu.

Ece Temelkuran

ECE TEMELKURAN jedna je od najpoznatijih turskih književnica, novinarki i političkih komentatorica, koja redovito objavljuje u turskim novinama, ali i u The Guardianu i Le Monde Diplomatiqueu. U istraživačkim radovima bavi se temama koje su u Turskoj izrazito kontroverzne, poput kurdskog i armenskog pitanja, ženskog pokreta i pitanja političkih zatvorenika. Dobila je mnogobrojne nagrade pa tako i nagradu Pen for Peace te nagradu za novinarku godine u Turskoj. Dosad je objavila desetak knjiga.

Maja Sever 

Maja Sever novinarka i urednica (1971). Diplomirala na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Kao studentica počela surađivati u Dječjem programu HTV3, u rujnu 1991. počinje izvještavati o Domovinskom ratu u Hrvatskoj. Kao ratna reporterka izvještavala s gotovo svih ratišta u Hrvatskoj i BiH. Poslije nastavlja raditi u Informativnom programu kao reporterka, urednica, voditeljica. Uređivala je središnji Dnevnik, uređivala i vodila Vijesti, Hrvatsku uživo i druge emisije. Od 2013. do 2016. vodila redakciju Hrvatske uživo. Kao politička reporterka izvještava uživo s najvažnijih političkih događanja. Sudjelovala u velikim projektima HTV-a, kao što su praćenje parlamentarnih i predsjedničkih izbora. Dobitnica HND-ove nagrade Novinar godine 2017. Članica Programskoga vijeća HRT-a od 2015-19. Nakon ukidanja Hrvatske uživo u stalnom angažmanu u emisiji Nedjeljom u 2. Dobitnica nagrade reportera na festivalu Fra Ma Fu za humanost, te kao članica inicijative Ljudi za ljude nagrade Ponos Hrvatske. Predsjednica je Sindikata novinara Hrvatske. Dobitnica nagrade „Strašna žena“ za 2021. godinu.

Luiza Bouharaoua

Diplomirala je kroatistiku i anglistiku na Filozofskom fakultetu. Radi u Skribonautima. Prevodi i piše. Kratke priče objavljivala je u nacionalnoj i regionalnoj periodici i na književnim portalima. Priče su joj izvođene i na Trećem programu hrvatskog radjia. Uvrštena je u regionalni zbornik "Izvan koridora - najbolje kratka priča" i antologiju hrvatske mlade proze " Bez vrata, bez kucanja".

Jelena Kovačić

Jelena Kovačić (Zagreb, 9. listopada 1979.) je hrvatska dramatičarka i dramaturginja. Diplomirala je komparativnu književnost i polonistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, te dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Stipendistica je semsestralnog boravka na Universytet Slaski u Katowicama (Poljska, 2002.) u sklopu CEEPUS programa, te stipendistica KulturKontakt Austrije - Writers in the Residence, Beč (2010.). 1998. godine postaje članica alternativne kazališne skupine Théâtre des femmes. Tamo susreće redateljicu Anicu Tomić s kojom od tada surađuje na gotovo svim projektima. Najznačajnije predstave koje su nastale u njihovoj suradnji su Imitatori glasova i Vražji sinovi (Teatar &TD), Ovo bi mogla biti moja ulica (ZKM), Dječak Ivek i pas Cvilek (Pinkleci, Čakovec/HNK Varaždin) Did i repa (GKL Split) i Leda (ZKM/Kraljevsko pozorište Zetski dom, Cetinje).Za svoj dramaturški rad dobila je brojne nagrade.

Milena Zajović

Milena Zajović rođena je 1983. u Zagrebu. Diplomirala je psihologiju na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. U Večernjem listu obavlja uredničke poslove u rubrici Kulture. Na Motovun film festivalu (2002–2012) zaposlena je kao selektorica i koordinatorica programa, a na ZagrebDoxu kao programska suradnica. Radila je kao savjetnica u producentskoj kući Brojka (2008–2009) i asistentica produkcije na dokumentarnom filmu Duhovi Zagreba u režiji Jadrana Bobana. Kao koordinatorica sektora sudjelovala je u radu brojnih festivala (ZagrebDox, Queer Zagreb, Eurokaz...), a kao stručna suradnica radila je u kazalištima i klubovima (Zagrebačko kazalište mladih, Knapp, Tvornica kulture). Kao aktivistica za ljudska prava stjecala je iskustvo u vođenju projekata pri brojnim nevladinim udrugama.

PANEL DISKUSIJE 

1.  Djetinjstvo – odakle dolaziš stereotipe?  

Na stereotipima počivaju predrasude, a predrasuda postaje stav. Već oko svoje treće godine djeca počinju postavljati pitanja o svijetu i životu svojim roditeljima, starateljima i bližoj okolini. Ono što čujemo tada duboko se upisuje u nas, a naš kasniji život odvija se kao odraz naših prvih osjeta i mi gradimo našu svijest, naš misaoni život prema varijacijama i kombinacijama tih elementranih osjećaja i dojmova. Ne samo prema slikama kojih se sjećamo, ne samo prema odgovorima koje smo dobili, nego prema atmosferi koju su u nama i oko nas potaknuli. Odakle predrasude potječu još uvijek nije sasvim jasno, ali ono što jest sigurno, što su pokazala brojna istraživanja jest da s njima ne rađamo, nego da su one prvenstveno naučene. Kako izaći iz naučenih okvira, kako osvijestiti vlastitu želju za pojednostavljivanjem svijeta, kako spriječiti utabani put od stereotipa preko predrasuda do diskriminacije, i koja je uloga književnosti u tome, saznat ćemo u razgovoru s našim gostima.  

2. To je druga kultura!  

Ne pokušavajući razumjeti ono što nam nije blisko, s čime se nismo susretali, ono što odstupa od naših uobičajenih shvaćanja, koliko smo puta čuli ili izgovorili rečenicu: To je pitanje kulture! Ili To je druga kultura! Jesmo li danas izgubili iz vida mnoga značenja pojma kultura i simplificirali ga samo zato da se ne moramo baviti drugima, drugačijima, da učvrstimo fikciju o svojoj nadmoćnosti ili da pokažemo inferiornost čitavih zajednica? Jesmo li u stanju razumjeti kulturu kao složenu cjelinu vrijednosti koje čine život određene skupine ljudi, a odnose se na znanje, umjetnost, moral, vjeru, zakone i običaje koja je utemeljena u cijelom nizu faktora i dajemo li prednost samo našoj ”kulturi” pravdajući time izostanak želje za ravnopravnu komunikaciju s drugim. Možemo li se složiti oko činjenice da u drugom značenju kultura teži oplemenjivanju duha i, umjesto da ih postavlja, ona uklanja prepreke između zajednica. O kulturi zajednica te prebiva li ona onkraj rasnog, etničkog, političkog identiteta razgovarat ćemo s našim gostima.  

3. Generacijska diskriminacija jezikom ili ”gejtkipanje drugih komjunitija” 

Iako se ljudska priroda nije znatno promijenila zadnjih pedeset tisuća godina, iako većina nas ima slične potrebe, nagone, strahove, želju za pripadanjem i samorealizacijom, u zadnjih nekoliko desteljeća pod raznim utjecajima globalizacije, modernih tehnogija i načina života uvelike se promijenio način komunikacije. Ta promjena silno je utjecala na jezik, kako na bujanje različitih hibrida s anglosaksonskim izrazima, jezičnih kombinacija koje proizlaze iz sfere virtualnog svijeta, aplikacija, izraza i pravila, razvijajući se nezamislivom brzinom. U tom procesu koji mladi i jako mladi ljudi prihvaćaju lako i razvijaju dalje srednje i starije generacije ostaju zakinute za čitavu jednu dimeziju u kojoj se odvija komunikacija čije je razumijevanje njima onemogućeno ili otežano budući da nisu imali iste uvjete i mogućnosti participaranja u tom svijetu kao mladi. Može li srednja i starija generacija razumjeti glas mladih, mogu li pisati za njih, jesu li diskriminirani u čitavom nizu segmenata rada i života, i jesu li mlađi ljudi svjesni da su baš oni sami ”altelite koje gejtkipaju druge komjunitije” što im je u njihovom društvu neopisivo odbojno i nepravedno?    

 4. Books as Mirrors and Windows – Knjige kao ogledala i prozori u svijet 

Najjači alat koji posjeduje književnost jest proces identifikacije i pobuđivanje empatije. Osim ljepote i snage samog teksta, umijeća autora, ono što će nam ostati kao sjećanje na knjigu koju smo pročitali jest kako smo se osjećali uz nju, koji je pomak napravila u nama i jesmo li se bili u stanju prepoznati. Polazeći od pretpostavke da bi književnost trebala biti inkluzivna, da svako dijete ima pravo na književnog junaka, junakinju sličnu sebi i da je često upravo to preduvjet hoće li djeca zavoljeti knjige, pitanje je koliko su takve prakse prisutne u književnom svijetu i na tržištu knjiga. Krenuvši od same lektire koja još uvijek ne prepoznaje u dovoljnoj mjeri koja je njezina zadaća, sektora obrazovanja koji zaostaje za suvremenošću, preko stereoptipa u knjigama za djecu koje baš književnost ponekad generira pa sve do izdavačke industrije koja ulaže u ono što traži tržište, svodeći tako knjigu na proizvod suprotan sebi, zanemarujući odgovornost na ono što stvara čitatelja. Kako proširiti polje djelovanja književnosti u današnjem svijetu kojim vladaju moderne tehnologije, a stvaranje umjetnosti uvjetuje kapitalizam pokušat ćemo saznati u razgovoru s našim gostima.  

5. Act now! – ljudi koji su djelovali 

Ništa se tu ne može. Nije to moja krivnja. Kao da ja mogu nešto promijeniti. To će oni gore odlučiti. Tako vam je to u životu. Ja stvarno s tim nemam nikakve veze. Mene nitko ništa nije pitao. I još predug niz mogućih sličnih rečenica, isprika, opravdanja, izmicanja na kakve smo navikli i koje čujemo svakodnevno. Rečenice koje izgovaramo kad ne želimo ili mislimo da ne možemo preuzeti odgovornost za svoj život, za ljudska i građanska prava, odgovornost za društvo u kojem svi skupa živimo i koju snosi svatko od nas. Selektivan pogled na segmente koji se izravno tiču samo nas u široj perspektivi donosi urušavanje čitave zajednice jer, poznato je, kako u društvu žive oni najugroženiji i najslabiji, to je zapravo prava slika društva. Upoznajte pojedince i pojedinke koji su djelovali, koji su svojim primjerom pokazali da se može, da je odgovornost naša, natjerali političare da ih pitaju, da u životu može biti drugačije, da o mnogočemu odlučujemo sami, i da sve sa svim ima veze. Samo ako djelujemo. Ljudi koji su nam pokazali da trebamo postati svjesni vlastite snage, ako se pokrenemo, a posebno ako se ujedinimo. O neodloženom djelovanju i krucijalnim društvenim promjenama razgovaramo s našim gostima. 

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.