Ispod gustih obrva
pogled mu luta,
traži ostatke mladosti svoje
sada kad je stigao do kraja puta.
Sjedi brkovi oštro stoje
bore se rasule po golom čelu,
misli mu stigle do pola puta
sjedi i čeka da stignu k njemu.
Buran je život u duši ovoj
mnogi su požari kroz nju prošli,
mirno sjedi u pepelu života
i čeka poziv koji će doći.
Lula je suha u staroj ruci
tek malo dima vani viri,
zna i ona da vrijeme je prošlo
živjet će i ona dok starac živi.
Prolaze djeca dok starac sjedi
i nekim čudom svi se čude,
djeci je drago što vrijeme bježi
dok starac nervozno trlja ruke.
Nervozni pogled najednom stade
opazi jedno drvo suho,
u oku mu zablista mali plamen
dok se sjećanja bore s mukom.
Život polako u suton gasne
sjećanja kovitlaju vrijeme ludo,
cijeli život htio bi da saspe
u čašu bola i tiho zaspe.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.