Kao ptica
u šupljine kostiju usisavam lakoću,
otvaram kljun,
čekam da se oko njega omotaju
rečenice istkane od pamuka.
Širim plućna krila,
otvaram nosnice,
otvaram pore,
otvaram svoj krovni prozor
i ne činim ništa,
Samo čekam.
Čekam da mi kroz vene poteče miris lipa,
na kožu se zalijepe niti
dudovog svilca,
i da mi u sluznici naraste
trajni okus šumskih jagoda.
Ne činim ništa,
samo čekam.
Ishlapjela sam od čekanja...
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.