Suzana Marić | Stari kaput malog maslačka

 

Jedan maleni maslačak

Kao pero bijel i lak

S vjetrom je poletio

Na livadu sletio.

 

Ugledavši braću žutu

Svi k’o jedan, u kaputu

S njima se podružio

Pa se malo rastužio.

 

Njegov kaput star i bijel

Razderao se, nije cijel’.

O, kako bi sretan bio

Kad bi kaput požutio.

 

Šapuće mu ivančica

Ljepotica bijelog lica:

 

“Ne tuguj, maslačku mali,

Ovaj kaput su ti dali

Za životno putovanje

K’o pidžamu za spavanje.

 

Poslušaj me dobro sada

Evo, kiša lijepo pada

Uskoro će tvom kaputu

Podariti boju žutu.

 

Pusti zemlju da te grli

U život ti novi hrli,

Pa će zasjat pokraj puta

Žuta boja tvog kaputa.”