ponedjeljak, 12. travnja 2021.

Bez Imen | Pisanica bliskosti

 




Zblenutost: - Tko si? U kišama pažnje

male su šanse da domišljaš isto…

- Gle, nemamo ništa; sve je tu čisto…

- Niti smo susret iz nekakve tražnje…

- Pa zašto to traje već tjedan za tjednom?!

- Možemo o tome usmeno jednom.

- Tvoj život suklja! – Ta tko mi to kaže!?

- O, plamteća krošnjo! – Ti buktinjo luda!

I biva nam lako, bez osjetnog truda,

dok dijelimo tako te rosne pasaže…

- Mi… grijemo Cijelo… u očiglednom?

- Možemo o tome usmeno jednom.

Lica bez maski, kroz prepast blizinom,

razmjenjuju - Hvala na iznimnom danu - 

prozračivši rodnu samoći ledanu:

- Laku noć - zrcalno blista bjelinom…

(da uslijedi vrijeme u slijeganju rednom…

da o tome možemo usmeno jednom).

- Ponekad skliznem; dođe preslatko

kad u paleti već manjkaju boje;

škakljivo uplićem riječi uz tvoje…

ti lecneš se na čas pa nastaviš glatko

k’o stameni temelj u spokoju slijednom…

- Hmmm… mogli bi ipak i o tome jednom…

- O, Filaucijo; sunca nam jarkog!

- Čim spoznaš u sebi svemirsku dramu

 mrsna si hrana za vlastitu tamu…

- Od britkosti slanog do tuposti slatkog…

- No nije li nužno bar srknuti žednom?

- Možemo o tome usmeno jednom.

- Ćutiš li Ludus? –  Varnicu žarnog;

kad prosviraš nestašan s muhom u glavi?

- Tek smjerni da odgoj put zapriječi lavi…

- Od iskrišta harnog do bojišta garnog…

- Zar ne nađeš slasti u snu neurednom?

- Možemo o tome usmeno jednom.

- Iz mirisa svjetla, u sjenčanju lika,

katkad me rastvori Eros, na časak,

no samo da sjemenke prospe kroz prasak,

da maglica nikne u slad novih slika…

- Ukrotiti struju na dnu nepreglednom?

- Slažem se… možemo… o tome jednom…

kad Filija mila u našem bdi godu…

- Dok drobimo škrape od zaludne pjene?

- Zasvrbe li kvrge? - Prijete li sjene?

- Uskratiti srce tom jajastom plodu

što namigne miran svem bezizglednom?

- I o tom bi mogli cvrkutati jednom…

listajuć ništa gdje cvalo bi svašta…

- Sloboda od želja kad sja nas u mjestu…

- Nečinjenje rudi niz beskvasnu cestu…

- A stalnost nam kuša tek živahna mašta…

- Zar zgasne Agape u loženju štednom?

- Sumnjam… no možemo o tome jednom.

- Znaš; razmišljam tako… ta kud ćeš bolje…

u ovom svijetu… ladica, shema…

- Shvaćam što kažeš… samo što trema

utanji ponekad zalihe volje…

- Možda ti ne paše sve to odjednom?

- Možemo o tome usmeno… jednom…

… sad… reci mi… tko je to Ljubav; i što je?

- Sve što spomenusmo, propeto dugom.

- Gdje dijeljenje odzvanja bezdanom fugom

da zahvalno nestaje „moje“ i „tvoje“?

- Gdje mlado se Božje brčka u mednom…

- Još ćemo o tome usmeno; jednom…

u trajanju izvan svagdanjeg suda;

prostiruć bliskost na iskrenom dlanu.

- Znajuć da ništa nam nije u planu…

- Bismo li trebali još većeg čuda?

- Ostati trudni u grljenju čednom?

(Smješko…) - I o tome mogli bi jednom;

pa i o smislu; o „JA perspektivi“…

- O znanju i Glazbi; o slučaju; umu…

- O Kupini s Mora što grezne u glumu

iz jalovog zora… - O naprednoj gljivi…

- Već srasloj uz algu na tlu neuglednom?

- O svemu bi radosno mogli… ne jednom…

- I jesmo li živi? - Ili smo sanje?

- U kojoj se mjeri doživljava isto…

- Baš toliko krasno koliko je čisto…

- Jer manje je više? – Sad vjeruješ manje?

- Zar nam je nazad k odmaku bijednom? - Ma prije bih muk, no o tom… ijednom.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.