srijeda, 21. travnja 2021.

Denis Vidović | Portret teoretičara zavjere u mladosti



„Molim te, zlato, zaveži žnirance. Spotaknut ćeš se i pasti“, rekla mu je mama u prolazu.

Krenuo ju je poslušati, ali je istog trena i zastao. Misli su mu počele nadirati u rojevima. Cijela poplava pitanja i sumnji. Što je navelo mamu da mu to kaže? Baš u ovom trenutku? Otkud se stvorila ovdje baš sad? Istina, žniranci na lijevoj tenisici zaista su bili odvezani, ali…Jesu li stvarno odvezani ili mu se to samo činilo? Što mi u stvari znamo, a što je tek obmana naših čula? Radi li se ovdje o jednoj od brojnih manipulacija uma? Tko stoji iza toga? Nije imalo smisla optužiti vlastitu majku. Poznaju se već čitavih devet godina. Ali opet…Nije li baš ona ta koja živi s njim, koja provodi najviše vremena s njim, koja posjećuje čak i njegovo radno mjesto? Svaki mjesec na roditeljskom. Nije li baš ona ta koja poznaje njegove najveće strahove? Ona je ta koja prva zna da ne može smisliti kelj! A ipak ga barem dvaput mjesečno kuha. Jesu li njegova majka, odvezani žniranci i kelj na neki način povezani? Kakve se interesne sfere, tajni lobiji i misteriozne organizacije kriju iza toga? Može li joj i dalje vjerovati? Može li se, uopće ikome više vjerovati?!
Naizgled je majčina briga za njegovu sigurnost bila ta koja je potaknula njezinu primjedbu o njegovim odvezanim žnirancima. Ali, je li to baš tako nedužno kako bi se slučajnom promatraču moglo činiti. Nije mogao da se ne zapita, što je sljedeće? Jesu li žniranci koje bi zavezao njegov put da završi kao sezonski ili ,ne daj bože, stalni radnik na polju kelja? Po cijele dane bi bio prisiljen starati se o mrskom biljnom neprijatelju. A predahe dobivao samo za osnovne dnevne obroke. Obroke koji bi bili sastavljeni isključivo od kelja! Variva od kelja, zapečeni kelj, kelj s maslinovim uljem i češnjakom, sarmice od kelja, ravioli punjeni keljom, kelj punjen keljom! Srce mu je počelo divljački udarati! Zar svaka ogromna katastrofa ne počne baš tako? Kao nešto neprimjetno, sićušno, bezopasno, dobroćudno? Zar ne počne sve uvijek, s odvezanim žnirancima!?

„Zlato!“ začuo se mamim glas iz kuhinje. „Dođi na ručak. Imamo kelj.“

Protrnuo je. Bio je u pravu. Sve je vodilo prema ovome. Misli su tražile izlaz kojeg nije bilo. Počeo je pomišljati na najgore. Ali najgore je već bilo ovdje! Došao je ravno iz desetog kruga pakla rezerviranog samo za njega i one sirote duše koje tamo dospiju! Sotonski kelj!

„Ma šaaalim se“, nasmiješeno je provirila mama iz kuhinje. „Napravila sam njoke s umakom od junetine. Tvoje omiljeno jelo.“

Disanje mu se smirilo. Zavezao je žnirance i pošao prema blagovaonici. Izgleda da ipak nije bilo razloga za strah. Ovaj put…

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.