Željko Bajza | Ljepota

Moja duša se punila izmaglicom, to tone njezina duša ili srce ili svijest. Slike su mi bile previše tamne, uzvišenost moralna, interes ili zanimanje dramatično, ni povoljno ni kobno. Bila je to stara pogreška, potraga za ljepotom. Ljepotom koja obećava svijet. Ljepotom koju treba združiti s istinom baš kako reče dobri Vincenzo Gioberti. Ljepota je na nižoj cijeni nego psihologija. Potječe iz carstva snova. Ona je više od tjelesnog oblika voljene osobe. Ljepota je uvijek nusproizvod običnih htijenja, a ljubav vrišti i znači mentalni napor. Ljepota je po Janku Polić Kamovu, laž bez protudokaza i tat bez svjedoka i eto ti poezije. No, čežnja oka za ljepotom uvijek ostaje. Ta ona, ipak, pripada oku i u nama pobuđuje želju ona čezne da bude viđena, dok oko pomalo sluti prijevaru. Ljepota je odmor za oko. Oko je samo sredstvo prilagođavanja, dok ljepota pruža utjehu jer je neškodljiva. Samo suze priznaju da ne mogu zadržati ljepotu. Ljepota je iznimka u odnosu na pravilo. Estetika znači lijepo, a lijepo je ono što nam se sviđa. Mi privrženi poslu težimo za slobodom. Anarhizam nije sinonim bezuvjetne slobode. Događaji su bili pitanje skrivene drame i neprimjerenosti. Atmosfera je bila sutonska i opasna. Bilo je to posve u skladu s okolinom. Sve je trebalo pripisati djetinjstvu provedenom u Zagorju u uzrastu prijemljivom za dojmove. To je bajkovito sjećanje na djetinjstvo kada se miješaju san i zbilja i svaki doživljaj ima svoju posebitost. Tada je još vladalo uvjerenje da postoji istinski svijet. Bio sam potpuno uvučen u tradiciju u točki u kojoj se sreću prošlost i budućnost. Hegel je u Logiki tražio da filozofija izgradi vlastitu metodu. Cilj umjetnosti je lijepo, cilj filozofije je istina. Umjetnička slika ne mora biti kopija stvarnosti ona može biti krajnje apstraktna. Ljepota je estetska kategorija koja tradicionalno označava savršenstvo sklada. U svakodnevnici ljepotom se najčešće naziva svojstvo osobe, predmeta ili ideje koje nas ispunjava osjećajem ugodnosti. U filozofiji ljepota je jedna od temeljnih kategorija kojima se označavaju temeljna svojstva bića. Grana filozofije koja se bavi ljepotom kao svojim predmetom se naziva estetika. Ideal ljepote ovisi o kulturnom kontekstu, a u okviru iste kulture se često mijenja tijekom vremena. Ne postoji jedinstveno objašnjenje ljepote, a brojni pokušaji definiranja najviše govore o njenoj zagonetnosti.