utorak, 16. ožujka 2021.

Ivana Šojat | Na rubu


Ništa mi nije.
Samo sam se oteo sidru
i samo sam ušutio od vjetra
koji paluca kao zima nekoć u ognjištu.
I žmirim i ništa me ne dira,
nitko me ne peče.
Samo moram biti tu,
a kažu da nije pristojno otići
bez službenog dopuštenja.
Samo, ne znam gdje je Bog
i kako bih ga pitao smijem li otići,
protegnuti noge ili piškiti,
reći Mu da mi je svejedno
što bismo danas mogli učiti,
kad ionako neću doznati ono što me muči.
Ne znam zašto ljudi uvijek očekuju da si nečiji.
„Čiji si?“ pitaju mišlju, riječju ili pogledom,
pa im ja u šali velim
da sam kopao nos
dok su se drugi hvatali za ruke,
nudili ili iskali pravo na vlasništvo.
Ničiji sam, pa me pustite
da odem,
nećete ni osjetiti.
Život je nametljiva alapača
koja vam ni na karminama ne dopušta da sjednete
i u miru oplačete
onog ili ono što već želite oplakati.
Zato smo puni sluzi.
Gdje je taj Bog?
Trebam ispričnicu.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.