ponedjeljak, 22. ožujka 2021.

Branka Jakupec | Na tragu lirike duše


Zbirka pjesama Zdenke Čavić, Zaprpreni kaj, je slojevita poezija na temu običaja i življenja u sjeverozapadnoj hrvatskoj - kajkavskog kraja, koji obiluje pošalicama, ironijom a ponekad i rugalicama za način života i pogleda na život kajkavaca nekad i sad.

Običaji se mijenjaju, puno njih se zauvijek i zaboravlja a u ovoj knjizi su iskre vremena utisnute u sjećanje i zbilju autorice predane stranicama ove knjige kroz tri poglavlja:

- Srebrenjaki, - Nori cajti i - Skradnja vura.

U njoj su vješto isprepletene neprolazne vrijednosti, vrelo emocija kojima pršte pjesme sva tri ciklusa. Svojevrsnom tankoćutnom lirikom duše obiluje zapravo cijela zbirka pjesama, autoricu potvrđuje kao pjesnikinju kaja.

Njezina suptilnost i predanost kajkavštini kojom se kaj čuje u svakoj od njih na poseban način svojevrsni je ulazak u poeziju iskusne duše koja melodioznošću crta i doživljava kaj u svom osobnom doživljavanju svijeta. I daje kaju dignitet koji mu pripada.

ZAPRPRENI KAJ PJESNIKINJE SRCA

Stihozbirku Zdenke Čavić uzimamo k srcu kao rukovet živih iskrica. Neprolazne su vrijednosti, poput srebrnjaka, a to je ujedno i naslov jednog od poglavlja ove pjesničke zbirke. 

Pisati, za nju znači prenositi iskru života kroz stih. Prelijevajući ih od proljeća do jeseni, nagovještavajući zimu smjenjuju se i osjećaji, u njima se nazire mladost, zavičaj. U ovom suvremenom svijetu, svijetu moćnih komunikacija koje gutaju čovjeka pojedinca, izranja Zdenkina lirska duša, duša pjesnikinje srca. I ne da to srce iz njedara za isprazne vrijednosti.

U žiži njenog stvaralaštva je čovjek i njegove unutarnje vrijednosti, potraga za srećom, ali je svjesna i opasnosti koje vrebaju na tom putu. 

„Zaprprila“ je kaj, jer u životu nije sve crno-bijelo. Vjeruje u ljude, u ljudskost, koja ostavlja trag, i sluti da nismo tu samo kao "drobne kresnice“. Kroz život treba znati ići otvorenih očiju, ali i obratiti pažnju na naoko male stvari, kao što su leptiri, paukova mreža, hotela, pušlek suhoga cvetja, jer nije u njemu sve lijepo, već svatko mora dati sve od sebe, da bi nam bilo bolje.

 U svemu tome, Zdenka na pliticu vage života stavlja da „oblaki rožđe“, „senje tule“, a s druge strane, jer vjeruje u sreću i ljubav, da „riše sreća sebi pote“, i da je „Začetek sreče spleten vu venček miline“.

Falačec vedrine, nostalgija za prohujalim vremenom, običajima, ljudima - znanim i neznanim, „nora su leta“. Zdenkini stihovi građeni su na jedinstvenom jeziku njena djetinjstva, mladosti, zavičaja. U izlogu ljudskih sudbina, pojavljuju se različiti ljudi, sa svojim životnim pričama, s razočaranjima, uspjesima, neuspjesima, vjerom da će sutra biti bolje.

Jer „mali ficlek sreče / najmenši falačec neba / sakomu je treba“.

Život je ponekad grub, prijeti promjenama, potresima, ali Zdenka ne kritizira,već na satiričan, humorističan ali i po malo ironičan način ocrtava karaktere ljudi, njihove postupke, ne zadržavajući se na posljedicama, jer sve je podložno promjeni. 

Posebno dojmljiv je stih iz „Nemih svedoka“- svjedočenje o prolaznosti, osamljenosti, napuštenosti i samoći. Jesu li to zaista nora leta?

Jer /v starom ormaru senja živi/, a /v škatulki zlatnina spi.

„Skradnja je vura“, kako pjesnikinja srca kaže, da učinimo nešto za sebe, kako bi za sobom ostavili svijetli trag, a ne tamu i pustoš. I „skradnja je vura“, voljeti svoj zavičaj.

„Jeden je samo kraj /gde čuje se kaj“,

treba li išta dodati ovim stihovima. U njima je sadržana ljubav, domoljublje, ljepota zavičaja, ljepota materinske riječi.

Stihovi odišu iskrenošću, metaforičnošću, upozoravaju na nepoštenje, lakomost, jal, loše društvo, otuđenost. Upozorava nas da je „skradnja vura“ da poštujemo tu jedinu planetu koju imamo, i da na pozornici života svatko od nas igra glavnu ulogu, jer samo tako čovjek može biti slobodan.

Mora biti „svoj vu svoje domaje“, vjerovati u pravdu, dobrotu i poštenje, te se izboriti za prave ciljeve. A Zdenka to zna i poštuje.

Kratka biografija utorice

Zdenka Čavić rođena je 1954. g. u Koprivnici. U rodnom gradu provela je djetinjstvo i mladost. Tu je pohađala osnovnu školu i opću gimnaziju. Fakultet je za završila u Zagrebu, stekla akademsku titulu (mr. oec.), a potom i diplomu međunarodnog Centra IVORA, za kompjuterski grafički dizajn u Varaždinu. 

Vratila se u Koprivnicu, gdje i danas živi i radi. Nisu joj strana tuzemna i inozemna putovanja, s kojih utiske i dojmove pretače u stihove i prozu. Za nju je život neiscrpno vrelo inspiracija. Događaji koji nas prate i vrijeme u kojem živimo uvijek joj daju mogućnost i nadahnuće za pisanje kako lirike, tako i proze. Sama i ilustrira objavljene knjige. Pisanje joj polako prelazi iz hobija u zanimanje koje je u cijelosti zaokuplja.

Članica je Matice hrvatske, Hrvatskog sabora kulture, Varaždinskog književnog društva, Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, Udruge za promicanje kulture Kvaka, i KUD-a Podravka. 

Česta je sudionica književnih manifestacija i programa vezanih uz književnost. Piše na štokavskom i kajkavskom jeziku. Pjesme i proza objavljivane su joj na svim relevantnim recitalima u Hrvatskoj, u književnim časopisima, kao i na pojedinim hrvatskim i  međunarodnim književnim portalima.

Uz niz priznanja, primila je i nekoliko zapaženih nagrada. Objavila je do sada pet knjiga. Četiri knjige poezije: Kaj vu meni(2015.g.), Dotaknuti srcem(2016.g.), Cipele od senja (2018.g.), Zaprpreni kaj (2020.g.), te knjigu kratkih priča Niska crnih bisera (2019. godine.)

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.