i papir pun treperavih sjena,
kasne su noćne ure.
Škripi pero uversenim mislima,
a vjetar granama o zatvorene škure.
U peći pucketa vatra,
a vani bura se svija sve jača,
slušam te sjetne strune.
Tintom razlijevam ušutkane ćutnje,
otkane tajnom pod nitima lune.
Pažljivo slažem papir
da mi ne sklizne koje slovo,
za tebe u stihu znamen.
A onda k'o sjene zadrhte ruke,
zatvorim pismo – pa bacim u plamen!
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.