Poetesama se vrlim noću
prsti pretvaraju u kistove
s finim četkicama
što izrastaju
iz jagodica
te ih takove umaču
u dušu svoju
u raznobojnu paletu
razbludne divljine
gdje potom šaraju
začudne ornamente
po nebeskim platnima
ostavljajuć gore
tanku platinastu patinu
neprobojnu
vjere u ljubav
kao oslikani splav
da se imamo čemu
i čime
i mi
vratiti.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.