Kolumne

utorak, 12. siječnja 2021.

Tatiana Filipović | Kad se male ruke slože


Svanuo je novi dan. Sneno protrljam oči, sjetim se poznatih stihova ''Probudi se, pokreni se''. Otvaram prozor i gledam u čudu. Ok, još se nisam umila ni kavu popila, a možda još i spavam… vani pada snijeg? Da, stvarno u Rijeci pada snijeg. 

    - Mama, gdje si ti?' – stiže moj mališan sneno do mene.

Pokažem mu rukom kroz prozor i eto njega razdragano: 

    - Ajme mama snijeg, pao je snijeg. Ajmo van raditi Snješka.'

Srećom ipak nismo u pidžamama išli raditi Snješka i bio je tužan što nije palo toliko snijega da ga može spremiti u torbu, uzeti u školu i pokazati učiteljici i prijateljima. Dječja mašta može svašta.

Snijeg me podsjetio na djetinjstvo i meni tada omiljeni roman Mate Lovraka ''Vlak u snijegu“. Taj roman prvi put pročitala sam tijekom ljetnih praznika prije polaska u 4. razred osnovne škole. Sjećam se da sam sa mamine police sa knjigama nasumičnim odabirom uzela baš tu knjigu, krenula je čitati i pročitala u jedno popodne. To nije ništa neobično, jer je roman pisan u obliku djeci bliske proze. Radnja je jednostavna, a opet dinamična što je i svojstveno Mati Lovraku. 1976. godine nastao je istoimeni film u režiji Mate Relje. Naime, osim režije, Relja je preradio Lovrakov roman i napravio scenarij za film u kojem glavnu ulogu tumači Slavko Štimac kao Ljuban.

Roman Vlak u snijegu (prvotni naslov ''Djeca Velikog Sela''), napisao je Mato Lovrak 1931. godine, tada mladi učitelj. Zanimljivo je da je film inspiriran stvarnim događajima. Glavni likovi su djeca Ljuban, Draga i Pero koji su svakodnevno iz Jabukovca išli u školu u Veliko Selo. Jednog dana učitelj je svojim učenicima predložio da osnuju zadrugu u kojoj svi moraju isto raditi, imaju jednaka prava i dužnosti. Tajnim glasanjem za domaćina zadruge izabrali su Ljubana što se Peri nije svidjelo.

Učitelj je odlučio organizirati izlet u Zagreb vlakom na opće oduševljenje učenika. U Zagrebu su posjetili higijensku izložbu i tiskaru časopisa "Smilje", tvornicu suhomesnate robe i tvornicu čokolade. Prije povratka kući otišli su do kina, a već tada je počeo padati gusti snijeg. Učitelju je za vrijeme predstave pozlilo pa ga je odvezla hitna pomoć. 

Djeca su bila u velikom strahu jer nisu znala kako će se vratiti kući. Kada su krenuli prema vlaku, Ljuban je primio učiteljevo pismo u kojem piše da mora ostati u bolnici, da je Ljuban sada glavni i da vjeruje da će svi sigurno stići svojim kućama. Vlak se kretao sve sporije i odjednom se zaustavio, jer se nije mogao probiti kroz snijeg. Ljuban je, u zajedničkom dogovoru sa prijateljima iz razreda, odlučio pomoći da se što prije izvuku iz mećave. Nisu baš svi bili složni, tako da je došlo do podjele u dvije grupe. Jedna se grupa trudila svim snagama otkopati vlak iz snijega, a ostali su samo stajali i gledali. Na kraju su svi složno radili te su uz pomoć odraslih uspjeli su izvući vlak iz snijega. Neki su se razboljeli, neki promrzli, neki samo umorni i pospani. Konačno su krenuli i sretno stigli kući. 

Knjigu i film prati pjesma Arsena Dedića ''Kad se male ruke slože'', koja govori o prijateljstvu i zajedništvu:

Kad se mnogo malih složi,
Tad se snaga stoput množi,
A to znači da smo jači,
Kad se skupimo u zbor...

Kad je moj sin bio manji, često bih mu pjevala ovu pjesmu. On bi sjedio na svojoj stolici na Štrumfa i lagano se njihao u ritmu. Onda je kasnije pjevušio sam, ali poneki stih na neki svoj način i u svom stilu.

    - Mama, gdje si ti odlutala? – odjednom čujem glas svog mališana koji me prene iz sanjarenja.

Pogledam to malo lice umrljano čokoladom od kroasana kojeg je pojeo za doručak i nasmijem se od sreće. 

    - Sjetila sam se kako smo skupa pjevali „Kad se mnogo malih složi“ kad si bio manji.

    Gospodin Saperlot  – kaže on i oboje se prasnemo u smijeh. - Ajmo je skupa pjevati  dok se budemo vozili prema školi.

    Odlična ideja. Ajmo najprije očistiti tu mrlju od čokolade sa tvojih obraza pa ćemo pjevati, kako ono... ajde zato svi u jato, kao vrapci živ, živ, živ.

Ovaj dječji roman govori o važnosti zajednice i kolektiva, odnosno da se zajedničkim snagama mogu prevladati sve prepreke. Ako smo marljivi, dobri i plemeniti možemo postići sve što poželimo pa čak i svladati sve naizgled nepremostive probleme i nedaće. Zaista je lijepo što postoje takve knjige poput ''Vlaka u snijegu'' koje uče djecu  pravim ljudskim vrijednostima.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.