Prema moru, pa onda dalje, jednog vedrog dana
Pod nemilosrdnim suncem od kojeg drugi umiru
A ono samo grije kao u neka ljeta davna
Kad bili smo vojnici još samo na papiru
Ali mi moramo ići dalje i ne smijemo stati
Put ispred nas je dug, a ta obala neće čekati
Sve te kamene hridi ne treba da nas plaše
Jer naš jedini strah je da možda neće biti naše
Prema moru, jer sve drugo ne vrijedi više
Iza nas su ostala samo prazna obećanja
Izrečena u žurbi, par sekundi prije kiše
U nekoliko pogrešnih riječi nakon buđenja
A te kamene hridi nikad ne treba da nas plaše
Jer naš najveći strah je da možda neće biti naše
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.