utorak, 15. prosinca 2020.

Slaven Kopanja | Prema moru

 

Prema moru, pa onda dalje, jednog vedrog dana
Pod nemilosrdnim suncem od kojeg drugi umiru
A ono samo grije kao u neka ljeta davna
Kad bili smo vojnici još samo na papiru


Ali mi moramo ići dalje i ne smijemo stati
Put ispred nas je dug, a ta obala neće čekati
Sve te kamene hridi ne treba da nas plaše
Jer naš jedini strah je da možda neće biti naše


Prema moru, jer sve drugo ne vrijedi više
Iza nas su ostala samo prazna obećanja 
Izrečena u žurbi, par sekundi prije kiše
U nekoliko pogrešnih riječi nakon buđenja


A te kamene hridi nikad ne treba da nas plaše
Jer naš najveći strah je da možda neće biti naše



Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.