Knjigu Antuna Gustava Matoša 'Pjesme i epigrami', s popratnom
studijom Dubravke Oraić Tolić 'Matoševu pjesništvo', objavila je u
knjižnici svojih Posebnih izdanja Matica hrvatska.
Priređivačica ističe kako nas susret s Matoševim pjesničkim opusom u cjelini svih oblika, od najviše esteticističke lirike i poeme "Mòra" do epigrama uvjerava u pluralnost Matoševa artističkoga umijeća i otvara nov pogled na krajolik hrvatskoga pjesništva 20. stoljeća.
Smatra kako je po visokome esteticizmu svojih kanonskih lirskih struktura kao što su "Utjeha kose", "Srodnost", "Maćuhica", "Jesenje veče" ili "Notturno" Matoš vrh prvoga vala modernizma, otac Tina Ujevića na vrhuncu drugoga vala modernizma i praotac kasnoga modernizma Slavka Mihalića.
Matoševa feminina i domoljubna poetika ostala je nenadmašena u svojoj vrsti, napominje i dodaje kako su se pjesme "Pri svetom kralju", "1909.", "Gospa Marija", "Gnijezdo bez sokola", "Zvono" i "Stara pjesma" izdignule iznad političke ideologije kao trajne estetske vrijednosti.
Ocjenjuje kako je poema "Mòra" paradoksalan spoj stilskoga modernizma i ideološkog antimodernizma.
U poemi "Mòra" Matoš je, ističe, stvorio autorski oblik vezanoga poliritmičnog stiha i svojim protoekspresionističkim simultanizmom, poetikom implicitnoga krika i estetikom ružnoće navijestio Krležinu ranu liriku i "Balade Petrice Kerempuha".
Svojim humornim strukturama i jezičnim igrama u lirici te rubnim popularnokulturnim oblicima Matoš je položio temelje postmodernističke ludističke poetike Ivana Slamniga i navijestio angažirano stvarnosno pjesništvo na početku 21. stoljeća, piše akademkinja Dubravka Oraić Tolić.
Ovo Matičino izdanje spaja velikoga hrvatskog književnika Antuna Gustava Matoša s najvećom poznavateljicom njegova opusa Dubravkom Oraić Tolić, ističe nakladnik i dodaje kako je knjiga dvoje autora podijeljena u dva dijela, u prvome se javnosti po prvi puta unutar istih korica nudi uvid u cjelokupni Matošev poetski opus, od esteticističke lirike i poeme „Mòra“ do satiričnih epigrama, a u drugome opsežna studija akademkinje Dubravke Oraić Tolić o cjelokupnom pjesničkom opusu velikoga AGM-a.
Nakladnik napominje kako čitatelji sada u jednoj knjizi pronaći Matoševe antologijske kao i manje poznate pjesme, a svoje razumijevanje stihova iskušati i provjeriti u odnosu na vrsna tumačenja prvakinje naše "matošologije".
Ugledna teoretičarka književnosti Dubravka Oraić Tolić u ovome je izdanju ponudila novo čitanje Matoševe pjesničke poetike koja je položila temelje hrvatskom pjesništvu 20. stoljeća, ističe nakladnik.
Antun Gustav Matoš (1873.-1914.), pjesnik, novelist, putopisac i književni kritičar, najveći artist i polemičar među hrvatskim književnicima.
Akademkinja Dubravka Oraić Tolić rođena je u Slavonskom Brodu 1943. Redovita je profesorica teorije književnosti na Odsjeku za istočnoslavenske jezike i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Autorica je više knjiga, među kojima i knjige "Čitanja Matoša". (Hina)
Izvor:Culturnet.hr
Priređivačica ističe kako nas susret s Matoševim pjesničkim opusom u cjelini svih oblika, od najviše esteticističke lirike i poeme "Mòra" do epigrama uvjerava u pluralnost Matoševa artističkoga umijeća i otvara nov pogled na krajolik hrvatskoga pjesništva 20. stoljeća.
Smatra kako je po visokome esteticizmu svojih kanonskih lirskih struktura kao što su "Utjeha kose", "Srodnost", "Maćuhica", "Jesenje veče" ili "Notturno" Matoš vrh prvoga vala modernizma, otac Tina Ujevića na vrhuncu drugoga vala modernizma i praotac kasnoga modernizma Slavka Mihalića.
Matoševa feminina i domoljubna poetika ostala je nenadmašena u svojoj vrsti, napominje i dodaje kako su se pjesme "Pri svetom kralju", "1909.", "Gospa Marija", "Gnijezdo bez sokola", "Zvono" i "Stara pjesma" izdignule iznad političke ideologije kao trajne estetske vrijednosti.
Ocjenjuje kako je poema "Mòra" paradoksalan spoj stilskoga modernizma i ideološkog antimodernizma.
U poemi "Mòra" Matoš je, ističe, stvorio autorski oblik vezanoga poliritmičnog stiha i svojim protoekspresionističkim simultanizmom, poetikom implicitnoga krika i estetikom ružnoće navijestio Krležinu ranu liriku i "Balade Petrice Kerempuha".
Svojim humornim strukturama i jezičnim igrama u lirici te rubnim popularnokulturnim oblicima Matoš je položio temelje postmodernističke ludističke poetike Ivana Slamniga i navijestio angažirano stvarnosno pjesništvo na početku 21. stoljeća, piše akademkinja Dubravka Oraić Tolić.
Ovo Matičino izdanje spaja velikoga hrvatskog književnika Antuna Gustava Matoša s najvećom poznavateljicom njegova opusa Dubravkom Oraić Tolić, ističe nakladnik i dodaje kako je knjiga dvoje autora podijeljena u dva dijela, u prvome se javnosti po prvi puta unutar istih korica nudi uvid u cjelokupni Matošev poetski opus, od esteticističke lirike i poeme „Mòra“ do satiričnih epigrama, a u drugome opsežna studija akademkinje Dubravke Oraić Tolić o cjelokupnom pjesničkom opusu velikoga AGM-a.
Nakladnik napominje kako čitatelji sada u jednoj knjizi pronaći Matoševe antologijske kao i manje poznate pjesme, a svoje razumijevanje stihova iskušati i provjeriti u odnosu na vrsna tumačenja prvakinje naše "matošologije".
Ugledna teoretičarka književnosti Dubravka Oraić Tolić u ovome je izdanju ponudila novo čitanje Matoševe pjesničke poetike koja je položila temelje hrvatskom pjesništvu 20. stoljeća, ističe nakladnik.
Antun Gustav Matoš (1873.-1914.), pjesnik, novelist, putopisac i književni kritičar, najveći artist i polemičar među hrvatskim književnicima.
Akademkinja Dubravka Oraić Tolić rođena je u Slavonskom Brodu 1943. Redovita je profesorica teorije književnosti na Odsjeku za istočnoslavenske jezike i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Autorica je više knjiga, među kojima i knjige "Čitanja Matoša". (Hina)
Izvor:Culturnet.hr
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.