Tajna bilježnica. Neobjašnjiva smrt. Genij koji se i nakon pet stoljeća poigrava našom inteligencijom i izaziva divljenje.
„To jesposobnost koja čovjeka
čini sličnim Bogu: da izmišlja stvari koje prije nisu postojale i daje im
smisao. Svaki čovjek može oblikovati u svojoj glavi predmete koji ne postoje i
uvjeriti druge da takvi predmeti postoje ili će postojati“, stav je Leonarda da Vincija
kojim na sebe navlači gnjev i jezuita i franjevaca.
Listopad 1493. Kolumbo pristaje na
obale Novog svijeta, Firenca oplakuje smrt Lorenza Medicija, razvijaju se
prerađivačka industrija itrgovina, a time i važnost banaka i kredita,
vrijednosno pismo postaje temelj poslovanja na kontinentu i stvara se
financijski sustav koji i danas koristimo. U milanskim se obrtničkim radionicama sve proizvodilo, od tkanina i namještaja do
oružja, a zahvaljujući majstorstvu i dobrom ukusu zanatlija Milano već tada
određuje modne trendove u odijevanju, ali i izradi oklopa i štitova. Renesansa
u Milanu dostiže vrhunac na umjetničkom, znanstvenom i društvenom planu.
Tko se pak nađe na milanskim ulicama ili dvoru vojvode od Barija i gospodara Milana Ludovica Sforze, zvanog il Moro, lako će naići na čovjeka u četrdesetim godinama plahog izraza lica, zadubljenog u svoje misli, odjevenog u duge ružičaste halje. Živi u svojoj radionici s majkom i voljenim, ali prgavim naučnikom, ne jede meso, piše u suprotnom smjeru, zdesna nalijevo, i muku muči s naplatom odrađenih poslova od onih koji su ih naručili. To je Leonardo da Vinci.
Njegova
slava već je prešla Alpe i stigla do Francuske i kralja Karla VIII. On u Milano
šalje dva veleposlanika kako bi od Ludovica Sforze zatražili financijsku pomoć
i podršku u ratu protiv Aragonaca, vladara Napulja. No povjerava im i tajni
zadatak – da se na bilo koji način domognu Leonardove bilježnice, koju on drži
pod haljom blizu svoga srca. U nju majstor zapisuje svoje najsmjelije nacrte, a
Francuzi sumnjaju da se možda radi o projektu nepobjedivog ratnika automata ili
čak – pretvaranju običnog metala u zlato.
S
druge strane, il Moro čuva Leonarda ne samo zato što mu je prije više godina
obećao napraviti grandiozan spomenik konja u čast njegova oca Francesca Sforze
te postaje nestrpljiv zbog tolikog kašnjenja, nego on nadasve cijeni i koristi
svekolike sposobnosti genija. Pa kad je u dvorištu il Morova dvorca pronađeno
beživotno tijelo bez tragova nasilja, a treba brzo stati na kraj pričama o kugi
i glasinama o Božjoj kazni, on se oslanja na Leonardova znanja, koji potom
provodi pravu istragu te na temelju empirijskih dokaza otkriva krivce i
pozadinu ubojstava...
Marco
Malvaldi poigravajući se jezikom, znanošću, poviješću i kriminalom oživljava
Leonarda da Vincija petsto godina nakon njegove smrti. Udahnjujući mu život,
zamišlja kako se njegova sveobuhvatna inteligencija bori s krhkošću i veličinom
ljudskog uma, misli i sudbina.
Izvanredan
roman, pun povijesti, znanja, ironije o novom dobu i čovjeku koji je više od
bilo koga drugoga istražio svako polje kreativnosti kako bi otkrio što je –
sada kao i tada – mjera svih nas.
Marco Malvaldi
nagrađivani je pisac rođen 1974. godine u Pisi, gdje i danas živi. Završivši
kemijsku školu upisuje fakultet te postaje diplomirani kemičar. Nakon diplome
okušao se kao profesionalni operni pjevač, no poljuljan kritikama tu profesiju
napušta kako bi se bavio kemijom. Zaposlen je kao kemičar i istraživač na
Sveučilištu u Pisi.
Spisateljsku karijeru započinje 2007. objavom La briscola
in cinque, prvim u seriji romana posvećenih djedicama iz kafića BarLume,
iza kojega slijede: Il gioco delle tre carte (2008.); Il
re dei giochi (2010.); La carta più alta (2012.); Il
telefono senza fili (2014.); La battaglia navale (2016.); A
bocce ferme (2018.). Godine 2013. počinje ekranizacija romana i tako
nastaje serija pod nazivom I delitti del BarLume.
Godine 2011. Malvaldi objavljuje povijesno-kriminalistički
roman Odore di chiuso za koji osvaja nagrade Premio Castiglioncello i
Premio letterario Elba -Raffaello Brignetti.
Potom je 2013. godine dobio nagradu za izvrsnost Il Premio
letterario La Tore Isola d’Elba.
Marco Malvaldi među najpoznatijim je talijanskim piscima
kriminalističkih romana koji su redovito na ljestvicama najprodavanijih knjiga.
Ostala djela: La pillola del giorno prima (2012.),Milioni
di milioni (2012.), Scacco all atorre (2013.), Argento vivo (2013.),
Lafamiglia tortilla (2014.), Capra e calcoli (2014.), Leonardo
e la marea (2015.), Le regole del gioco (2015.), L'infinito tra
parentesi (2016.), Negli occhi di chi guarda (2017.), Viaggiare
in giallo (2017.), Buchi nella sabbia (2015.), L’ architetto
dell’impossibile (2017.), Le due teste del tiranno (2017.), Per
ridere aggiungere acqua (2018.), Vento in scatola (2019.), La
misura dell'uomo (2019.).
S
Malvaldijevim najnovijim djelom La misura dell'uomo izdavačka kuća Giunti
Editore željela je u povodu 500. godišnjice smrti Leonarda da Vincija odati
počast renesansnom geniju. Izabrala je upravo Malvaldija kao jednog od najpopularnijih
talijanskih autora i od njega zatražila da Leonarda oživi kao glavnog
lika u romanu.
Na ljestvici
literarnih djela koju objavljuju talijanske dnevne novine Corriere della Sera roman
se ubrzo nakon izlaska iz tiska našao na
prvom mjestu najprodavanijih knjiga talijanskih autora.
Prava na djelo su
do sada prodana u 16 zemalja, a
prodaja, samo u Italiji, premašuje 100.000 primjeraka.
Press
"Znanstvenik
i pisac kriminalističkih romana, Marco Malvaldi savršen je autor za pretvaranje
Leonarda da Vincija u detektiva." Robinson / La Repubblica
„
500 godina nakon smrti Leonarda da Vincija, Malvaldi se poigrava jezikom,
znanošću, poviješću i kriminalom te oživljava ovu priču zamišljajući kako se
Leonardova sveobuhvatna inteligencija bori sa krhkošću i veličinom ljudske
sudbine . " La Nazione
„ Malvaldi
opisuje Leonardovu nezasitnu znatiželju u vezi s njegovom predanošću i željom
da sve zna. ali knjiga također istražuje ljudskiju stranu protagonista,
navikavanje, sklonost prepiranju, ljubav prema ekscentričnoj odjeći i
ogovaranju, rezultat je bogat i izuzetno atraktivan prikaz lika koji je
prečesto ograničen na ulogu genija i umjetnika „ L'unione sarda
Recenzija
Talent uzima metu koju nitko ne može pogoditi.
Genije uhvati metu koju nitko ne može vidjeti. [Arthur
Schopenhauer]
Počnimo s činjenicom: Marco Malvaldi je genije! Ozbiljno:
pročitajte biografiju, vijesti, intervjue, a zatim mi recite ako nisam u pravu;
Na kraju, pročitajte roman Mjera čovjeka i uvjerit ćete se da je profesor
Malvaldi, kao genij, u potpunosti ovlašten pisati o geniju, odnosno jednoj od
najsjajnijih ličnosti u povijesti čovječanstva: Leonardu da Vinciju.
Ovaj lik, univerzalno priznat kao div, izlazi iz svog pera s
vrlo ljudskim crtama: eklektičan, gipki, znatiželjan eksperimentator u svim
poljima tadašnjeg ljudskog znanja, štoviše, divno se predaje autorskoj igri,
zbog čega ga u ovom slučaju nosi čak i ulogu istražitelja. Onaj koji je bio
najveći stručnjak u znanju prevođenja spekulativnih znanosti u aplikativne
znanosti i u pretvaranju empirizma u svakodnevnu tehnologiju, u ovom nas
romanu, osim rješavanja misterioznog slučaja u vezi sa sumnjom na ubojstvo i
kompliciranim financijskim spletkama, vodi na putovanje otkrića razumjeti i
prepoznati - sada kao i tada - koja je "mjera" čovjeka, shvaćena kao
apsolutna vrijednost, čak u usporedbi s vječnim i s Bogom.
Još je jedan prekrasan lik Ludovico il Moro, moćna i
pobjednička figura, lijepa mješavina političke inteligencije i financijske
mudrosti. Izvrsna figura ne samo u fizičkoj veličini, jedan metar i devedeset
autoriteta, već i zbog veličine povijesne uloge i čija su razmišljanja i dalje
izuzetno aktualna. Ne poričem da sam mislio da ličnosti ovog kalibra (sa svim
ljudskim snagama i slabostima) nedostaju na današnjoj političkoj sceni i zbog
čega žalimo zbog njegove debljine.
Dakle, roman, ovaj, koji ne tvrdi da ga autor priznaje sam
kao povijesnog, iako s velikom točnošću slika prekrasnu fresku o ovom tako
fascinantnom povijesnom razdoblju, renesansi, o kojem nikad ne znamo dovoljno.
Jezik, maniri, običaji bogatstvo su koje uljepšava djelo, a da ga ne odvagne,
jer je mudro dozirano ironijom (često se smiješimo, kao što je tipično za
Malvaldija) i neospornim autorovim majstorstvom, što možete shvatiti čitanjem,
sigurno se zabavljao dokumentirajući beskrajan predmet proučavanja koji je
ponudio želeći se okušati u liku Leonardesquea.
Tako je uz intrigantnu radnju i sve samo ne lako rješenje,
neizbježne preokrete i složenost likova, čitanje "Mjere čovjeka"
ugodno i zbog dodane vrijednosti koju donose filozofska promišljanja. Iz riječi
samog Leonarda učimo jednostavne, ali dragocjene lekcije: nijedna stvar ili
stvorenje nije bez pogrešaka i da učenje vještine učenja uključuje upoznavanje
pogrešaka, kako ih ne bi ponavljalo i raslo u mudrosti, te da čovjek ako se odmjeri
, odnosno u usporedbi sa sobom, prirodom i poviješću, to je i uvijek će biti,
najzanimljiviji i najkonstruktivniji projekt na koji se treba primijeniti.
Luoghi di libri, 11.7.2019.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.