nedjelja, 6. prosinca 2020.

Miljenka Koštro | Prolaznost


Osmijehe iz djetinjstva presađujem u
Vrtove zrelije dobi
Rješavam se tromosti i zaplešem
Neki nikad viđeni ples
U kasnu jesen crtam stabla
Puna zelenih listova i ptičjeg cvrkuta
Uveloj ruži vraćam rumenilo proljeća
Zaronim u hodnike djetinjstva
Ronim, ronim, hodam, trčim…
Odvedu me u trenutak
Zubate sadašnjosti
Gdje na nekom kružnom toku
Kao na maglom ovijenoj pozornici
Vrtim se u krug
Onda se u drugom obliku sklanjam u stih
Ali i tamo dolijeću nekakve gladne orlušine
I kljucaju mi slova
(Moje zrnje žita za novu sjetvu)

Tika-taka, tika-taka…
Oj, živote, živote
Prolaziš kao brzi vlak
Ni svjesna nisam kako me prolaznost
Cijeli život za ruku vodila
I sa mnom stihove krojila
Oh, kako smo se nehotimice
Svađale i mirile
Pjevušile
Ljubomorom hranile
I zajedno ispijale život
Iz bukare pune novih svitanja

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.