Libero Kokotović | Diši

  

Diši, bit ćeš bolji kad se zabrineš

Diši, istina je ono što opjevano vidiš

Diši, znam da se kriješ u ratničkom srcu

Diši i zagrli svoje crne nijanse

Diši, čak i travka prkosi ništavilu

Diši i pokrij vrijeme prostorima želja

Diši nek ti vjetar nosi ruke i stopala

Diši i upijaj modrinu hladnom dubinom

Diši i pusti da iscure sokovi od srebra

Diši, evo niz brijeg silaze veseli trubači

Diši i hodaj bos po izoranoj zemlji

Diši i zavoli svoje poraze

Diši i namiguj s oba oka

Diši i skini s očiju zavjese od pruća

Diši i ne čudi se više samo upijaj

Diši i dok sijevaju pogledi iz gomile

Diši, možda je nekom ipak stalo

Diši, uvijek te čekaju teretni vagoni

Diši, jedna je partija odigrana ili ne

Diši, omotač grijeha kruži nad našim glavama

Diši u svemoćnoj šutnji

Diši, ljubav krije svoje deblo stasa

Diši sam kao suton u vinogradu

Diši kao zeleni bosiljak u kristalnoj čaši

Diši, netko traži tvoj pogled u gomili

Diši, košmari su s druge strane neba

Diši, uvijek možeš dodirnuti daljinu

Diši, jer ono nešto želi biti viđeno

Diši i iščeprkaj ono najgore u sebi

Diši, ako boli, odluka je tvoja

Diši, kao potez kista na zelenoj podlozi

Diši, iza vrata te čeka polje od dodira želja