Kolumne

petak, 18. prosinca 2020.

Denis Vidović | Pisac, najpoželjnija udavača


Iako smo zajedno tek devet godina, odlučila me predstaviti svojoj obitelji. Bio je to radostan, ali istovremeno i svečan čin. Želio sam ostaviti najbolji dojam pa sam obukao ono što sam imao. Sjeli smo na bicikle i krenuli. Zapravo, na bicikl. Ona na paksic. 

„Ivana nam je nešto spominjala, ali nisam siguran da sam baš najbolje razumio“, počeo je otac moje voljene. „Čime se ti ono baviš?“ 

„Ja sam pisac. Bez stalnih i sigurnih primanja“, izbacio sam ono najbolje od sebe. 

Otac moje voljene čvrsto je stegnuo ruku majke moje voljene i oduševljeno je pogledao. U trenu mu se u ruci našao šampanjac kojeg je odmah otvorio uz karakterističan zvuk svih slavlja i svih šampanjaca. 

„Dječji“, namignuo je. „Znam da ne voliš alkohol“, prvom mi je natočio. „Poznat si pisac?“ 

„Poznat na fejsu i u Republici Region.“ 

„Pa to znači da tvoja popularnost ne poznaje granice!“ uskliknula je majka. „Prodaješ knjige?“ 

„Prosječno dvije godišnje, ali često novac od prodanih uložim u to da platim ljudima samo da uzmu knjigu, besplatno“, isprsio sam se. 

„Koja poduzetnost i talent! Idem odmah napraviti ledeni vjetar!“ potrčala je majka prema kuhinji ne uspjevši suspregnuti suze radosnice. 

„Ivana je uvijek dosad izlazila s nekim probisvijetima“, povjerio mi se ganuti otac. „Sve su to odreda bili neki biznismeni, kojekakvi vlasnici hotelskih lanaca ili direktori računalnih tvrtki. Zgubidani koji su posjedovali tek luksuzne stanove, vikendice i skupocjene automobile. Same ispraznosti. Oduvijek sam sanjao o danu kad će u život naše Ivane ušetati netko tko nema apsolutno ništa. Čak ni, ni…ni bicikl.“ 

„Zapravo, bicikl mi je vani“, važno sam primijetio. „Samo mu treba podmazati lanac.“ 

Otac je razjapio usta: 

„On ima i bicikl! Čuješ li ti to ljubavi?!“ zazvao je suprugu. „Pisac koji posjeduje i bicikl!“ 

„Bicikl!“ izletjela je iz kuhinje raznježena majka s mikserom u ruci. 

„Bicikl!“ dobio sam priliku upoznati i baku koja se uz usklik sreće stvorila u dnevnoj sobi. Ona je očito imala irske korijene jer je momentalno odbacila štake i nemilice zaplesala irish jig. Otac i majka su pali na koljena preda mnom, uhvativši me svatko za jednu ruku: 

„Budi nam zet, o pišče!“ povikali su jednoglasno. Nek' se naše zlato dobro uda!“ 

„Bicikl! Bicikl!“ ubrzala je baka ples. 

Po ritmu sam zaključio kako je korakom pratila Marries Wedding. 

1 komentar :

kitana žižić kaže...

Ovo je divna priča. Baš me razgalila.

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.