petak, 6. studenoga 2020.

Vanja Karković | Možda je vrijeme...

 


Možda je vrijeme da prekinem misao. Utonem u nemir tvoj. Osjetim  znoj. Gibanje mesa. Možda je vrijeme da prekinem misao. Uzmem tvoj leš i pokušam te voljeti kao nekada. Možda je vrijeme da prekinem misao. Okupam se u tvojim lažima. Krenem noćnim morama tvojim, stazama ludila. Možda je vrijeme da prekinem misao. Zaustavim  sat. Ljubim te nepomičnu, tako čistu, da prisjećam se svih godina dok nisi me varala, kad bili smo samo ti i ja i vrijeme modrih oblaka. Možda je vrijeme da prekinem misao. Izbrišem cijeli grad i sebe i sve koji lagaše. Možda je vrijeme da prekinem misao. Uništim postojanje bića svog. Možda je vrijeme da prekinem misao. Spustim se u kraljevstvo tame i ludila. O, čemu mi sada ljubiš rame, djevojko neprežaljena, kad lišila me disanja jesi. Završeno  sve... Neka mir prekrije dolinu rođenja tvog, odlazim, odlazim daleko od vas, čitatelji... Ne vraćam se, budite mi zbogom!

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.