probudio sam se uz zvuk crkvenih zvona, slušao sam siktanje Boga koji me zamrzio
doručak
šalica hladne kave
tanjurić vlažne zemlje
ljuta zima
kolačići s okusom sjećanja
sjećanja s okusom užasa
moj tumor i dalje nosi tvoje ime
shvatio sam svoju kletvu, sve što dotaknem pretvara se u prah
pogladim krzno mačke staklastih očiju, trepnem i ona mi se otima, idući trenutak je mrtva, konji koji vuku kočiju drobe sitno tijelo u lokvi krvi
promatram ptice u rano jutro i one se svom snagom zalijeću u prozorsko staklo i padaju na tlo polomljenih krila, mišićava srca prestaju kucati
dotaknem tvoje lice i ti bježiš na drugi kraj prostorije, s gađenjem si otkidaš kožu koju sam dodirnuo
2017. (objavljeno u zbirci Gušenje polikromije, 2018.)
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.