Danas bih se htjela voziti
onako
bez plana i namjere
samo slušati glazbu dok se stapamo s krajobrazima
Moja ruka milovat će tvoj vrat
tvoja ruka odmarat će na mom koljenu
prije novog zavoja
u kojem ćemo ostaviti svijet
kojem više ništa ne dugujemo.
Lutat ćemo cestama bez putokaza
zalutati u maglu ljubeći se
bez da ti kažem
„Zaustavi auto tamo kraj one kuće
pitat ću onog čovjeka
kojim putem trebamo ići“
da bi stigli do odredišta
Jer mi danas ne trebamo nigdje stići.
I sva ta rutina
dnevni spiskovi stvari
pod magnetima na hladnjacima
koji kao gravitacija drže život na okupu
daju smjernice na koja vrata
i u koji dan trebaš pokucati
jer bez otvorenih vrata ne možeš izaći van
na loše zakrpanu cestu
i sresti druge ljude zagledane u zidove kuća
dok odsutno prelaze ulicu.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.