rijetko će stenjati kosti pod riječima
kao kad stigne me
crno u bijelo
svitak u glinu
glinu u san
čist dah
u čisto ništa
dvojim o značenju te jedne bezglasne
znaš li ga, reci mi
kada ih govorim, nju ću prešutjeti
pod okom sinajskim
ona je zvonjavi bunar pod mislima
zvuku školjka za muk
može se probdjeti samo na mahove
u ritmu ošita
uprijeti prstom jest prešutno priznati
otisak oblika!
kako bi, pobogu, grlile orgulje
iz praznih mjehova
otkud bi srnule supke pod oblake
bez kruga trajanja
osim kad ustrajem dosljedno misliti
dodir suprotnosti
svijajuć opnu od prozirnog kašmira
nad odjek svagdašnjeg:
kap u led - hrid u žal, tlo u pup - dim u kap
Jin – Jang zvoni Jang – Jin
vrijeme je, ustati, stražu pridobiti
konje razbuditi
polumrak, svijet ovaj s bijesom iščezava
svijetle tek mjehuri
beskrajno valjat će srcem udomiti
pjesmom obujmiti
k jami se sniježnici zamamnoj skloniti
čekati, tonuti
udah - izdah, iz bronce dah - od srsi bat
lijevani – hlapivi
svjesnost u zvonima smislom razabrati
živ
:
iz gline
-
od sna
_________________________________________________________________________________________________
* Tekst u kurzivu citat je iz pjesme Delimira Rešickog „Ulične lampe na osječkoj promenadi“ (zbirka „Lovci u snijegu“; Fraktura, 2015.).
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.