ponedjeljak, 9. studenoga 2020.

Oleg Antonić | Zvonjava

 



rijetko će stenjati kosti pod riječima

kao kad stigne me

 


crno u bijelo

svitak u glinu

glinu u san

 

čist dah

u čisto ništa

 


dvojim o značenju te jedne bezglasne

znaš li ga, reci mi

 

kada ih govorim, nju ću prešutjeti

pod okom sinajskim

 

ona je zvonjavi bunar pod mislima

zvuku školjka za muk

 

može se probdjeti samo na mahove

u ritmu ošita

 


uprijeti prstom jest prešutno priznati

otisak oblika!

 


kako bi, pobogu, grlile orgulje

iz praznih mjehova

 

otkud bi srnule supke pod oblake

bez kruga trajanja

 

osim kad ustrajem dosljedno misliti

dodir suprotnosti

 

svijajuć opnu od prozirnog kašmira 

nad odjek svagdašnjeg:

 


kap u led - hrid u žal, tlo u pup - dim u kap

Jin – Jang zvoni Jang – Jin

 


vrijeme je, ustati, stražu pridobiti

konje razbuditi

 

polumrak, svijet ovaj s bijesom iščezava

svijetle tek mjehuri

 

beskrajno valjat će srcem udomiti

pjesmom obujmiti

 

k jami se sniježnici zamamnoj skloniti

čekati, tonuti

 


udah - izdah, iz bronce dah - od srsi bat

lijevani – hlapivi

 


svjesnost u zvonima smislom razabrati

 

živ


:


iz gline

-

od sna

 

 

_________________________________________________________________________________________________

* Tekst u kurzivu citat je iz pjesme Delimira Rešickog „Ulične lampe na osječkoj promenadi“ (zbirka „Lovci u snijegu“; Fraktura, 2015.).


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.