ponedjeljak, 9. studenoga 2020.

Manuela Bareta Buličić | Znati živjeti…

 

Trebaš znati živjeti

I nositi…

Kaže mi ona

Kojoj su brazde

Već odavno duboke

A pogled nekako dalek

Odsutan i tup

Neka ti budu protočne uši

Opetuje ona

Opet ispočẽla

Kao da misli

Da je nisam čula

Nit' razumjela

A čujem je i onda

Kad ne prozbori ništa

Zaglušujuća njena je tišina

Vidim joj bolan pogled

Kojim miluje

Moju 

Samoću

A misli…

One vrludaju

Zbore jekom

Moje nutrine

Bolne od jeke

Koja vraća se

Prazna nedorečena

Bolna za uši

Osjetljive na zvuk

Kojeg iščekujem željno

Godinama

Pogleda pomalo

Odsutnog i tupog

Poput njenog

Što opetovano

Ponavlja

Pravila življenja

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.