ponedjeljak, 30. studenoga 2020.

Ivana Bunjan | 2.9.2020., 22:27h

 

Danas sam vidjela jednu prekrasnu sliku

U vlaku je sjedio muškarac, blago raširenih nogu

U rukama je držao buket sazdan od ruža

Bile su blijedo roze

Vani su bili sivi oblaci

Dijelimo odredište i isti dio grada

Nosio je buket u rukama

Smiješio se, gledao u njega

Znao je da radi pravu stvar

Nekoga će probati razveseliti

Napravit ću pokus, mali performans

Kupit ću svojim muškarcima u životu po jedan cvijet

Neka bude gerber

Iznenadit ću ih u gradu, na poslu, u kafiću

Kako će reagirati, hoće li ih biti sram

Hoće li se zbuniti i reagirati na moj čin

Gdje sam obrnula uloge

Koje nitko nije napisao

Već vidim uvijanje obrva i čujem nervozan smijeh

Uživat ću u toj nadmoći

Jer bit ću nadmoćna u apsurdnoj situaciji

Samo ću im dati cvijeće

Koje trebaju staviti u vazu ili ostaviti na stolu

Ili baciti u narančastu kantu

To je gesta naklonosti

Na koju oni nisu naviknuli

Ta je slika zapravo tužna.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.