Kolumne

četvrtak, 5. studenoga 2020.

Matija Brcković | Jesenji brevijar

 













Srećemo se već danima baš tu Negdje na sredini vlažnog bulevara U kome već opalo jesenje lišće stanuje Ti mene dakako ne primjećuješ Hodaš zagrnuta mislima i kaputom Za tebe ja sam samo dio inventara I ne znaš da ti moja duša obraz miluje Srećemo se već danima baš tu Negdje između plavih vrata i lipina stabla Zbijeni među dva austro – ugarska zida Što gledaju se čitavu vječnost, netremice Za razliku od nas, ne ispuštajući se iz vida I kad se nebo zainati i lijeva kao iz kabla Oni zajedno stoje i kiše svetkuju hotimice Srećemo se već danima baš tu Pri tvom dolasku i mom odlasku I koraci nam za trenutak u ravnini stoje Ponekad me u žurbi, nenamjerno, Okrzneš ramenom i slatkim parfemom I tad požalim što smo nitko i ništa Tek kišobrana dva, crvenkaste boje


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.