Piše: Jelena Hrvoj
Vrijeme i ljudski napredak istisnuli su mnoge zanate, ali nam donijeli i neke nove. Takvo je vrijeme i takav je napredak. Možete li vjerovati da je prva pisaća mašina ugledala svjetlo dana 1855. godine? Da vam skratim muke, to je bilo prije 165 godina. Također je zanimljivo napomenuti da je tisuću osamstotih godina okvirni postotak svjetske pismenosti bio tek 12%, dok je danas okvirno 90%.
Smatram da je svima jasno zašto je knjiga još prije 200 godina bila neopisivo dragocjena, a onaj koji ju je napisao imao visok društven status. Bilo je malo onih koji su bili dovoljno obrazovani da knjigu napišu, a jednako malo onih koji su tu knjigu čitali. I, kako to biva, dogodilo nam se vrijeme i nekako se pobrinulo da se balans održi. S opismenjivanjem većeg broja ljudi pojavio se veći broj onih koji stvaraju, ali i onih koji čitaju.
Pobogu, zamislite jednog Tolstoja koji se diže iz groba i u ruke dobiva android mobitel. Da, toliko nam je lako danas napisati knjigu. Preko jedne malene spravice koja stane na dlan. Uz to da nam ona dok pišemo ukazuje na pravopisne greškice i kad završimo naše djelo, dovoljan je jedan „klik“ da ta naša umotvorina postane dostupna cijelom svijetu u svega nekoliko sekunda. Svijetu koji je, možda ne toliko pismen, ali opismenjen.
A vrijeme nam je donijelo još jednu zanimljivu stvar. Hrabrost i iluziju veličine. Kao što sam već ranije napomenula, titula pisca nekada je pripadala onima koji su se kretali na vrhovima intelektualnog stabla. Bio je to impozantan statusni simbol koji je svoj privid zadržao i danas. Privid je prava riječ.
Pa, je li vrijeme ubilo pisca? Prema mojem skromnom mišljenju, smatram da je na dobrom putu. Pisac današnjice mora se dokazivati, opravdavati svoju intelektualnu i kreativnu vrijednost više no ikada. Prava književna kritika umire u moru svačijeg mišljenja. U našim je krajevima čak i podložna kojekakvim iskrivljenim vrijednostima, od nepotizma pa sve do snobovskog favoriziranja i podložna predrasudi.
Hiperprodukcija, iskakanje iz marketinške paštete, svjetsko zaglušeno bespuće pisane riječi, prodaja koja nužno ne opravdava kvalitetu. Svakakve prepreke se gomilaju pred modernim stvaralaštvom, ali i čitateljem. Na žalost, u današnje je vrijeme lako proći ispod radara koliko struke, toliko i čitatelja, a kvantiteta sporo, kao i u svakoj proizvodnoj grani, počinje nadjačavati kvalitetu. Ili? Možda da, možda i ne.
Na kraju nam ostaje ipak samo osoban cilj kad gledamo iz perspektive nekoga tko piše. Kvaliteta će uvijek ostaviti trag bez obzira na vrijeme i okolnosti. A što nam vrijeme nosi? To nitko ne može predvidjeti, zar ne? Svaki vremenski period donosi svoje prednosti i nedostatke. Pa, kako naš Tolstoj nije imao android, tako se i mi danas moramo boriti za svoj komad svemira u kojemu ćemo ostaviti trag. Kvalitetan. Neizbrisiv. A vrijeme će nam pokazati hoće li ubiti pisca.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.