ponedjeljak, 19. listopada 2020.

Oleg Antonić | Pjevaju oči




besane

besane oči

protječe nemirna nebom

u santama bol


besvjesnim

besnom ti kročiš

kad križ tvoj te ćuli da mrzneš

u beznadni mol


pjevaju

pjevaju oči

zaledi zrcalo rijeci

taj zor njihov krut


pjevaju

pjevaju oči

to karmine pridneno suze

za posljednji put


*


tad otpustiš struji manjana

proliveno mlijeko

i zgasnuli sjaj


pa dopustiš bruj da te sanja

da utrlja ulje

gdje ranjava kraj


*


bezdane

bezdane oči

utječe smirena k moru

niz maticu bol


zvjezdanim

bezdanom kočiš

sad činiti ništa te niče

kroz vazmeni mol


pjevaju

pjevaju oči

valove plijevi meandar

da priklanja smjer


pjevaju

pjevaju oči

dok cakli se lakrima karmom

za iznijeti lijer


*


i sijeva i lijeva tek tonom

kog hvataš iz jeke

dok otklanjaš grob


i pjevaju oči baš ono

što snijet će ti strune

u biranu kob


*


pjevaju

pjevaju oči

cvate već sprudom uz ušće

sve ista ta sol


pjevaju

o, pjevaju oči

gle susjedne pjesme bi s tobom

rastapale pol:


„Bésame,

bésame mucho,

como si fuera esta noche

la última vez“


beskrajem

tu slanuše toče

odraz u odraz kroz odraz

za uskrsli krijes



________________________________________________________________________________________


* Tekst je nastao s glazbom u mislima. Glazbena podloga i dio teksta u navodnicima iz pjesme su „Besame mucho“ (glazba i tekst - Consuelo Velázquez; 1940.). Ostatak je teksta ispisan na tragu melodijskih linija dužih i sporijih verzija, poput onih koje izvode Diana Krall ili Cesária Évora. 


** Korištenje dvije riječi izvan hrvatskog jezika (mañana – šp.; lacrima – tal.) na dotičnim mjestima u tekstu učinilo se neizbježnim.


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.