četvrtak, 17. rujna 2020.

Željko Bilankov | Deveti osmog



Pred puno dugih godina
bila je to večer pijana
od vina,
terasa jedna i žamor ljudi,
a srce je htjelo iskočit
iz grudi.
Tako blizu bila je ona,
na meni utezi želja
od milijun tona,
poljupci, čestitke same,
a ja sam znao da
misli na me.
Baš su zato radi nas dvoje,
njene čežnjive oči
pronašle moje,
a veselje njihova stola
meni je dušu peklo
do bola.
Možda je danas ponovo tamo
makar je vrijeme učinilo
svoje,
možda se mene prisjeća samo
makar je vrijeme skrilo
nas dvoje?!




Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.