Željko Bilankov | Deveti osmog

Pred puno dugih godina
bila je to večer pijana
od vina,
terasa jedna i žamor ljudi,
a srce je htjelo iskočit
iz grudi.
Tako blizu bila je ona,
na meni utezi želja
od milijun tona,
poljupci, čestitke same,
a ja sam znao da
misli na me.
Baš su zato radi nas dvoje,
njene čežnjive oči
pronašle moje,
a veselje njihova stola
meni je dušu peklo
do bola.
Možda je danas ponovo tamo
makar je vrijeme učinilo
svoje,
možda se mene prisjeća samo
makar je vrijeme skrilo
nas dvoje?!