Kolumne

srijeda, 23. rujna 2020.

Željko Bajza | Zemlja zagorska


Iznad nejednakosti čička što nikad nije orezan
letjeli su golubovi, a njihov let je bio neravan
puteljci nadesno, prečaci nalijevo.
Kad nam je listopad odjednom iskoristio stabla
pa bolje recite kako sačuvati srce
i što dugujemo roditeljima i Bogu.
I nek je obećanje, obećanjem a ne taštinom
gdje je poginula nada. Kako je isprazno osvojiti zemlju.
Zemlja se rastopi kao voda u rukama.
Nemoguće je ustrijeliti pjesmu i stihove popraviti
ta iz riječi teče krv još više iz tišine
i nikad neće pokoriti selo iako su ga spalili
ta zemlja doziva križ, a ne rat
kad se iznad voda naselila zemlja 
zemlja koja je pozvala život i progutala smrt.
 

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.