srijeda, 2. rujna 2020.

Sven Adam Ewin | Jer moje srce još ne znade



Tužan sam. Gledam laste gdje opet na jug kreću.
Zaboga, to su ptice! Što one meni znače?
I opet, po sto puta, ja srcu kažem: neću!
Neću plakati, neću! A srce opet plače.

Ti si obična baba! To samo zov je juga.
Kažem muškom u sebi za vrijeme njinog leta.
Ali uzalud sve je. Opet me hvata tuga.
I oblačim crninu, kao da kraj je svijeta.

I zaustavljam laste, jer srce mi ne znade,
A moralo bi znati, da djevojka daleka,
Ovoga časa stoji na Rtu dobre nade,
I s čežnjom gleda nebo. I moje laste čeka!

Njene se grudi šire. U njenom oku piše:
Pa zašto još ih nema? Kada će stići više?

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.