Kolumne

subota, 5. rujna 2020.

SAE vs. Božica jelušić | Nepronalaziva srodnost - Prije nego se kotač slomi


Božica Jelušić: Nepronalaziva srodnost

Hoću li ikad naći srodnu dušu,
Da sa mnom spasi zadnji klas iz trnja?
Da kušam što je ostalo od zrnja,
I u snu čujem pticu podgrmušu?

Da zagrljaju ne slabi nam stisak,
Sa mnom da bude, kad svi drugi odu.
Za mene da pronađe živu vodu,
I ne treba mu čudotvorni visak.

Inspektor oblaka, svoda geometar:
Kud k meni ide, mentom da miriše.
Da u tri strofe povijest duše piše,
Gdje drugom treba riječi kilometar.

Prolazi vrijeme, život je na kocki:
Sretna bih bila, kad se kotač slomi,
Da taj me Netko u pjesmi udomi,
Kao Ahmatovoj što pisao je Brodski.
.
Sven Adam Ewin: Prije nego se kotač slomi

Često se igram sa poetesom Boži.
Pa budem svašta. I stalno mijenjam sliku.
Ali što više bježim – ona se loži,
Da me uhvati u bilo kom obliku.

Budem li leptir, ona me lovi metlom.
Budem li koka, Boži bi dobru juhu.
Budem li tama, ona me lovi svjetlom.
Budem li slavuj, tercira mi po sluhu.

Kad sam krtica, trese me strašna trta.
Ona bi htjela… Ona bi htjela, k vragu,
Ona bi htjela rukavice od krta
Pa kopa zemlju, slijedeći me po tragu.

Da joj umaknem oku, ja budem trava,
A ona baš od trave postelju stere.
Budem različak. Različak obožava!
Pokosi jutro žita, da me ubere.

Kad sam godišnje doba, tu, iza sela,
Ona bi proljeće. Ljeto. I komad zime.
Guštera. Pticu. Sve bi imati htjela.
Da svima pjeva. Da igra se sa svime.

Ja ne znam što ću s njome? I ne znam kako?
Kamo god, ona po mome tragu hoda.
Bježim i bježim. Dođe mi da bih plako.
Zaludu budem oblak, šuma i voda!

Ona me stalno slijedi. I ja se bojim.
Uzalud smišljam metamorfozu novu.
A možda da je zarobim stihom svojim?
I udomim je, ko Brodski Ahmatovu?

Pa da se Boži u mojoj pjesmi smiri.
U pjesmi mojoj da nađe komad neba.
Oko nje da su livade i leptiri.
U njoj da bude - sve ono što joj treba.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.