srijeda, 16. rujna 2020.

Igor Petrić | Broj dva

Koliko ljudi!

Koliko glava,
razbarušenih misli i polupanih nosova.

Svi nešto govore. 
Mrmljaju istovremeno na glas.
Nitko nikoga ne razumije, ne sluša.

Nerazumljivo stenju potrošene riječi
pod pritiskom značenja, 
kao kurve odzvanjaju tupo dok plaze
podzemljem grada.

Svi nešto trebaju. Uvijek nešto trebaju,

očekuju neočekivano,
psuju i kad ne treba
i kad treba urlaju, psuju,
psuju i urlaju stalno na nečije majke,
nečije bogove i svece,
jedni na druge, prvog i drugog susjeda,
onako javno,
malo urlaju pa malo psuju, 
malo psuju i urlaju istovremeno,
kontinuirano pa sve jače i jače. 

Dižu šake i mašu prstima u znak prosvjeda, 
a već sutra će se lizat,
jedan drugog držati za sise i testise,
pokvarena crvena jaja i ižvakane bradavice.

Jedan kao ni jedan, 
dva, tri i još mnogi trebali bi pasti, ali neće,
ne mogu i ne smiju. Broj dva je konstanta
i nijedan ga drugi neće nadmašiti.

Koliko ljudi?
Koliko glava je potrebno 
i koliko ih još treba pasti prije sutra?
A sutra, kao sutra, ništa novo,
ništa staro donijeti neće.
Svijet ionako samo glumi da spava.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.