Ispovijed jedne čitateljice

 

O romanu Julijane Matanović i Anke Dorić "One misle da smo male"

Piše: Mirjana Mrkela   

Doktori
 

            Samo mi nemojte reći da volite doktore! Naravno, osim ako ne mislite postati baš to, ali bolji/bolja doktor/doktorica od svih doktora do danas. 

            Malo je djece koja se ne plaše zubara, liječnika, sestara, bijelih kuta, injekcija. Poznajem jednoga čovjeka koji se u djetinjstvu skrivao od mesara. Jer i mesar je također nosio bijeli mantil, a malac je mislio da i taj daje injekcije!

               Klinci, srećom,  odrastu i djetinji strahovi se smanje, koliko-toliko. Dobro, poneko padne u nesvijest kad vidi krv. Padaju uglavnom djevojke. Neke od njih ne svojom voljom, neke smišljeno (ako čeznu za zagrljajem osobe koja je baš u blizini). 

            Julijana se smijala kad sam joj rastumačila ovu teoriju. Ipak, nakon što je malo promislila, rekla je: 

            — Od svega što si mi sad nabrbljala, jedino se, donekle, slažem da doktori mogu biti i dosadni. Mene je jedna doktorica nagovarala na nešto. Nije odustajala sve dok me nije nagovorila. 

            — Tebe nagovorila? — čudila sam se. 

            Moja znatiželja je rasla kao bubuljice nakon jedenja sladoleda, šlaga, čokolade i maslaca od kikirikija. Nasreću, to nismo jele ni ja ni Julijana, a ona je odmah nahranila moju znatiželju. 

            Doktorica koja je Julijanu nagovorila na pisanje knjige zove se Anka Dorić. 

Bolesnici

            Ponekad, kad pojašnjavam kako su me neki ljudi gnjavili svojim pričama, ja kažem: 

            — Ma pusti, bolesnici! 

            Ipak nisam pitala Julijanu je li doktorica Anka ma-pusti-bolesnica. Samo sam htjela pokazati da sam stručnjakinja za bolesnik-doktor problematiku pa sam rekla: 

            — To je ona htjela zbog bolesnika. 

            Julijana me je pogledala jako, jako začuđeno. Rekla sam neka me ne gleda tako kao da sam rekla da se rak prenosi preko prljavih ruku. Prestala mi se čuditi. Čak se malo i nasmijala, iako ne baš slatko. Priče o bolestima i bolesnicima nikad nisu slatke. Jedino što prestanu biti gorke kad bolesnici ozdrave. 

            — O tome ipak nešto znam. — hitno sam se pohvalila — najbolje se izliječe bolesti za koje se pronađe cjepivo: cijepiš se i bolest ne možeš dobiti. 

            Julijana je najzad priznala da sam u pravu. Čak je i klimala glavom kako bi naglasila svoju potvrdu. 

            — Dakle, ti već znaš neke stvari. — zadovoljno je rekla — Iz naše knjige možeš saznati još koješta. Ali to je zapravo roman za mlade pa mislim da ćeš ga i zato rado pogledati. 

            Došlo je vrijeme da i ja zaklimam glavom. Prvo zato što je moja prijateljica Julijana opet bila u pravu: da, rado ću pročitati njen roman. A drugo, jako volim kad netko zamijeti da ja volim sve što vole mladi. 

Još nekoliko pojašnjenja

            Riječ one u naslovu odnosi se na mame i bake. Njihove kćeri i unuke tinejdžerice nisu više toliko male da ne mogu razgovarati o bolestima. 

            Ako se o nekoj bolesti razgovara unaprijed, s još ne oboljelima, možda će se bolest spriječiti. To se zove prevencija: znaš kako bolest može doći, pa se čuvaš. 

            Također je korisno otići na pregled, provjeru, kontrolu. Jedan od takvih pregleda (samo za žene) nema nikakve veze s papom u Vatikanu, iako se zove Papa test. Doktorica Anka Dorić o važnosti toga pregleda, između ostaloga piše i ovo: 

            "Poznato je na žalost da većina od raka vrata maternice oboljelih žena nikada nije napravila Papa test ili ga nije napravila najmanje zadnjih 5 godina. Zbog takvih promašaja, koji se ne bi smjeli dogoditi samo u našoj zemlji od ove bolesti godišnje oboli oko 400 žena, a umre oko 150-200 žena. To su uzaludne i bespotrebne smrti." 

            Spomenuti test je jednostavan i besplatan. Opomenite na to djevojke i žene u svojoj blizini! Možda neka od njih zahvaljujući vama tako zaustavi razvitak smrtonosne bolesti. 

            Rak se zaista ne dobija preko prljavih ruku, jer rak nije zarazna bolest. Ali postoje virusi koji pogoduju razvoju raka. Dakle: ako ne dobiješ taj virus, vjerojatno nećeš dobiti ni taj rak. 

            Neki od ovakvih virusa nose kraticu HPV. Oni se mogu razvijati na spolnim organima. Ali dobra je vijest da je za njih izumljeno cjepivo. 

A sad na čitanje

            Glavna junakinja romana "One misle da smo male" zove se Matija. Nadam se da joj nećete zamjeriti na uzrečicama: "ma ideš", "da se ubiješ", "koje preseravanje". Možda se to nekome ne sviđa, ali Matija je do kraja iskrena. O vijestima i novostima priznala je ovo: "    Baka je željela imati uvid u sve vijesti, mama ni u kakve, a ja sam se oduvijek plašila loših." Pa ipak je jednoga dana u njihovu obitelj stigla loša vijest. Nadam se da će vam biti zanimljivo saznati što je bilo poslije. 

            Matija je pročitala sve što je doktorica Anka napisala, a postavila joj je i više pitanja. 

Slijedite dobre primjere! Tražite informacije, proučavajte, studirajte! Postanite istraživači, izumitelji, liječnici, ljekarnici i svašta dobro! Pronađite lijekove, liječite (ljude, životinje, Zemlju), pišite i čitajte!