utorak, 25. kolovoza 2020.

Darija Žilić | Čitanje


Čitamo popodne, ja Oza, ti studiju o parobrodima u SHS, o crkvama, antičkom naslijeđu, o pjesnicima koji putuju na velikim brodovima sve do Aleksandrije.

I odjednom, sve je moguće, biti u Tel Avivu, na književnoj večeri, okružena čitateljima slavnog pisca, koji nakon svega, prati polako ulicama grada organizatoricu večeri. Vidim ih na izlasku iz centra, u maloj ulici, u sparnom oblaku dima klize, kao da se stihovi o životu i smrti tu prikazuju. Vjenčanja koja lete u zrak, mirisi Smirne, dah zagubljenog Hvara, kamene rozete, veselje onih koji crtaju kartu davnog Ilirika.

I sve se povezuje u slijed rečenica koje bacaju sjenu u zamračenim sobama sjevernog kontinenta. Noćno svjetlo tinja, je li na kraju pisac obljubio svoju čitateljicu?

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.