Je li tko išta sakrio za mene
U ladice, u džepove i porub?
Hoće li sad iz šume prokišnjene
Pod prozor k meni sletjet divlji golub
I reći kako ništa nije sporno
Kad ljeta idu, a srce djetinja.
Neki su ovdje da pjevaju zborno,
A drugi da im duša zaplaminja,
Te oni druge hrabre, vjeru dižu,
Drže im svijeću na mrklome mjestu.
Glasnike loših objava prestižu,
Ispruže ruku u veliku gestu.
I vazda samo za ljubav svjedoče,
Razlažuć riječi na sitne atome,
Dok negdje izvan smutnje, zla i zloće,
Pogaču sreće zaljubljeni lome.
Ja nikad neću reći slovo jetko,
I u šumu ću ući preko trnja.
Al' moram znati da je meni netko
Namijenio bar šaku sitnog zrnja.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.