ponedjeljak, 20. srpnja 2020.

Nikola Šimić Tonin | Drugačiji prijevodi u okvirima našeg suvremenoga prevodilaštva



Izvor fotografije:
https://www.tourhq.com/

Velimir Žigo: Drugačiji prijevodi, Hrvatsko književno društvo Ogranak Zadar, Biblioteka Donat, Zadar 2020.

Postoje razne vrste tekstova, poput pravnih, tehničkih ili književnih te nam je stoga i logično da postoje mnoge vrste prevođenja, i prevoditelja, specijaliziranih za pojedine vrste tekstova. Svaka vrsta teksta zahtijeva poseban pristup i ima posebne zakonitosti koje su specifične samo za nju. Struku, stručnost, stručne riječi, kratice… i odrednice.
Primjerice, prijevod tehničkih tekstova zahtijeva visoku razinu poznavanja stručne terminologije, ali i načina izražavanja tipičnog za pojedino znanstveno ili stručno područje. Slično je i s pravnim tekstovima, u kojima je izuzetno važno razumjeti i prenijeti svaku najmanju pojedinost navedenu na papiru. Vladanje pravnom terminologijom. Pravna potkovanost. Jasnost i nedvosmislenost.
U tom je pogledu prevođenje struka koja zahtjeva predanost i pedantnost, pokoravanje pravilima i posvećenost detaljima. No, ona ima i svoje drugo lice koje najviše dolazi do izražaja u potpuno drugačijoj vrsti prevođenja – književnom prevođenju. U savlađivanju teških poteškoća jezika s kog se prevodi uz često nijem rječnik, bez riječi  u najvećem dijelu riječi.
Najčešće kad ljudi pomisle na prevođenje prvo pomisle na prevođenje romana ili pjesama. Uloga prevoditelja u stvaranju takozvane svjetske književnosti te povezivanju različitih i međusobno dalekih kultura je velika i nezaobilazna. Zapitajmo se samo koliko bi romana bilo dostupno hrvatskim čitateljima da nisu prevedeni sa svojih originalnih jezika? Ti prijevodi bili su književne smjernice, smjerokazi novim stvaranjima, skala u nadogradnji, prijeko potrebno iskustvo drugoga i drugačijega.
Veliki Tin Ujević prevodio je u hodu, u nekome posebnome nadahnuću, mijenjajući daktilografkinje. Književno je prevođenje uistinu specifično jer za razliku od, na primjer, tehničkih prijevoda, zauzima mjesto bliže umjetnosti, kreativnosti i književnom stvaralaštvu. Poznati pjesnik i književni prevoditelj Johannes Göransson opisao je književno prevođenje ovako:
„Treba mnogo vježbe da biste postali dobar književni prevoditelj. Ljudi često imaju dojam da je prevođenje samo savršeno vladanje jezikom ili savršena upoznatost s kulturom – tj., jezična izvrsnost. Ali mislim da se zapravo radi o tome da naučite kako prevoditi s onim dijelom mozga koji piše poeziju.“
Göransson je ovdje opisao specifičnost književnog prevođenja: iako je prevođenje struka kao i svaka druge, vezana vlastitim zakonitostima i pravilima, u dodiru s umjetnosti, poput književnosti ili poezije, pretvara se u umijeće kršenja pravila.
Međunarodno priznata danska književna prevoditeljica Katrine Øgaard Jensen, inače poznata kao najbolja prevoditeljica danske suvremene poezije, složila se s Göranssonovom tezom i dodala da: „apsolutno možete vladati nekim jezikom i ipak biti užasni književni prevoditelji, a to je možda zato što se u prevođenju književnosti od prevoditelja očekuje da ima hrabrosti prekršiti neka pravila, baš poput pjesnika.“
Uska povezanost ove vrste prevođenja s umjetnosti zahtjeva od prevoditelja razumijevanje književnog djela koje mu je dano na prevođenje, kao i razumijevanje jezika, kulture, književne teorije te onog što popularno nazivamo „što je pjesnik htio reći.“
U književnom je prevođenju dužnost prevoditelja prenijeti misao pisca, njegovu poruku i srž onoga što želi reći, što ponekad zahtijeva izmjene u izboru riječi, stvaranje neologizama, dovijanja raznoraznim pjesničkim slikama koje nisu učestale, ili ne postoje, u našem jeziku, a sve kako bi se prenijela upravo ta poruka ili taj osjećaj, ili kako bi se stvorila baš ta slika u mislima čitatelja.
U tom je smislu prevođenje struka vezana strogim pravilima, ali i obilježena svojim umijećem kršenja tih istih pravila. Prevođenje je ples riječi u bašćama i cvjetnjacima riječi. Usadne besjede. Mozaici riječi. Slagalice do blistaja slike duše. Kroz teme vremena, nova čitanja, dotaknuti dušu pjesnika. Osjećati njegove osjećaje. Sve rečeno i još toliko toga podcrtano je profesorom Žigom. Podcrtano širinom njegovoga djelovanja i rada. Širok je raspon njegovih prijevoda i bavljenja prevoditeljstvom. Od izravnoga kontakta s izvornim govornicima, upoznavanjem turista s baštinom i ljepotama grada Zadra kao turistički vodič. Pa kao stručni tumač. Profesor. Predavač… Široka je lepeza profesorovoga djelovanja koja se novim spoznajama obogaćuje i širi i dalje.
U ovoj zbirci prijevoda nalaze se pjesme koje je profesor Velimir Žigo preveo s portugalskog, španjolskog, francuskog i talijanskog jezika. Uz prijevod usporedno donosi izvorni tekst.
Profesor Velimir Žigo:
„Na primjeru Beaudelairova „ Albatrosa“ pokušati ću prikazati svoj prevodilački pristup. Osvrnut ću se ovdje na prijevode Vladimira Nazora, Vladislava Kušana i Dunje Robić.
Nazorova prijevoda sjećam se još iz gimnazijske čitanke, a ovaj tu je iz Krugova koji se šire (1997.), Izbor iz svjetske lirike 19. i 20 stoljeće, priredio i sastavio Luko Paljetak, objavila ABC Naklada Zagreb.
Kušanov prijevod Albatrosa nalazi se u knjizi: Charles Beaudelaire, Cvjetovi zla (1978.), IV prošireno i popravljeno izdanje, MH Zagreb. Nadalje stoji da je knjigu sastavio Vlatko Pavletić sabravši prijevode Željke Čorak, Vladimira Gerića, Ante Jurjevića, Vladislava Kušana, Zvonimira Mrkonjića, Dunje Robić, Mirka Tomasovića i Tina Ujevića.
Prijevod Dunje Robić nalazi se u knjizi: Charles Beaudelaire, Cvjetovi zla (1994.), izdavač je Konzor Zagreb.“
U predgovoru ističe profesor dalje:
  Svakom mojem prevođenju prethodi dubinsko čitanje. Ako sam dobro pročitao trebao bih biti u stanju to pismeno uobličiti u prijevodu. Kako to činim? Postupno. Najprije izradim doslovni prijevod. U njemu je sadržan smisao izvorne pjesme. Njega se držim, od njega polazim i njemu se vraćam u traženju najprikladnijih riječi za oblikovanje konačne verzije, zadnje inačice prijevoda. REM TENE VERBA SQUENTUR. Kad sam i ako sam jasno shvatio smisao, odnosno bit pjesme , res, rei f, onda ću lakše naći najprikladnije riječi, uerba, orum n, da to izrazim“.
S dugotrajnim prevodilačkim stažom profesor Velimir Žigo, samozatajan i radišan, briljantan i raznolik intelektualac zauzima izuzetno mjesto u okvirima našeg suvremenoga  prevodilaštva. Drugačiji prijevodi potvrda su tome. Njegovo snažno poniranje u bit pjesme dosiže original a nerijetko ga premaši nadogradnjom. Čuva osobnost originala i vlastitost pristupa. Knjiga je ova sjajan zbir prijevoda. Drugačiji prijevodi - Drugačiji prijevodi.
Profesor Velimir Žigo ubaštinjuje u hrvatsku književnost pjesnike i pjesme koje nam u Drugačijim prijevodima prevodi. S toliko ljubavi i strpljivosti, nema tu mjesta za nervozne ljude, već samo za ljubav i strast. U zlatnu čašu našeg jezika tuđe vino toči.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.