Kolumne

ponedjeljak, 11. svibnja 2020.

Željko Bajza | Poloneza


Poloneza se ne mora plesati samo u Poljskoj.
Uvjek se lako prepozna glazba umjetnička.
Umjetnost naslijeđuje prirodu, u tome je tajna dobrih vibracija.
Glazba je božji dar. Gitara svira Malagueñu.
Iz jaja je rođena Klitemnestro kako ja mogu znati što ti misliš?
Vječno nas žensko uzdiže sveđ.
Ona sposobna za oholosti stavlja me u kušnje.
Moja žudnja sliči na tugu pijanice koji o žeđi sanja.
Ostavljam vas onoj kojoj sam vas povjerio.
Ostalo je još pitanje što je to glazba?
Odvija se u vremenu, a nije prostorno vezana.
Cilj reda je – treba pravilno zgusnuti.
Glazba živi tek u izvedbi umjetnika.
Da bi čovjek govorio, on mora imati nešto za reči.
Glazbenik mora prepoznati što je drugi htio kazati.
Njegov pogled na svijet, ukroćena dosada, prati neku nečujnu melodiju.
Ekvilibriranje na melodijske linije je opasno,
jer svaki trenutak može donijeti nešto novo, nepredvidivo.
„Ite missa est“ - idite otpust, završeno je.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.