subota, 9. svibnja 2020.

Igor Petrić | trenutak spoznaje (odrastanje)

čekaš
i nadaš se...
čekaš
i posljednji put
izgovaraš nijemo:
„samo još jednom
samo još ovaj put
prije no što odem
dopustite mi vidjeti
njezin odraz skriven duboko
u najintimnijem kutku moje podsvijesti“
čekaš
i budiš se jutrima u grču vlastite boli
vlastitog vriska
jer ne razumiješ
još uvijek ne razumiješ
zašto moraš čekati

1 komentar :

  1. Odrastanje... otima nam djetinju nevinost ,bezbrižnost i onda se pitamo tko smo ,kao da je jedan dijelić nas izumro,ali prisiljen si da i dalje živiš .

    OdgovoriIzbriši

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.