Bačen jastuk na sunce,
Na tvrdu balkonsku ogradu.
Izlaze iz njegovog perja
Ptice na letenje.
Uzdasi i sitni krici iz davnog
Vremena, izlaze na površinu.
Zrak raznosi sitne grinje
Prošlosti, koja se uvukla
U njegovu meku ljušturu.
San u kojem žive djeca i
Tupi udarci noćne more.
Ako se probudim usred noći,
Pišeš mi nježnu poruku.
Jastuk je utjeha, tijelo u
Obliku pamuka, oblačiš ga
U bijelu haljinu i sa njim se
u noć penješ.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.