petak, 13. ožujka 2020.

Božica Jelušić | Pred veprinom u šumi





Bit će sve, veli vrabac, premda ne danas.
Milosti ima za crve i lišaje na kori.
Duša nam prije cvata prođe kroz Purgatorij:
Što za prirodu vrijedi, ne odnosi se na nas.

Žabe u bari krekeću, a što je s princom?
Ostvari li se ikad i jedna bajka barem?
Ako proljetni vjetar pohara bijeli harem,
Ne primjeti se gdje je veprina pod listincom.

Zamisli obujma snažna, pothvati plemeniti!
I odjednom ti mračno doba račun izruči.
Pred mravinjakom stoji onaj što upravo uči
Da najveća je mudrost običan čovjek biti.

I tako idu stvari, dani presvlače halju.
Bolest dođe i prođe: ostane rošava koža.
Ljudi se starosti boje, ovce strepe od noža,
A samo Bog i dalje stoluje u detalju.

13. ožujka 2020.
Flora Green
Fotografija: Ivan Nivan

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.