Bit će sve, veli vrabac, premda ne danas.
Milosti ima za crve i lišaje na kori.
Duša nam prije cvata prođe kroz Purgatorij:
Što za prirodu vrijedi, ne odnosi se na nas.
Žabe u bari krekeću, a što je s princom?
Ostvari li se ikad i jedna bajka barem?
Ako proljetni vjetar pohara bijeli harem,
Ne primjeti se gdje je veprina pod listincom.
Zamisli obujma snažna, pothvati plemeniti!
I odjednom ti mračno doba račun izruči.
Pred mravinjakom stoji onaj što upravo uči
Da najveća je mudrost običan čovjek biti.
I tako idu stvari, dani presvlače halju.
Bolest dođe i prođe: ostane rošava koža.
Ljudi se starosti boje, ovce strepe od noža,
A samo Bog i dalje stoluje u detalju.
13. ožujka 2020.
Flora Green
Fotografija: Ivan Nivan
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.