Mirjana Mrkela ne samo da piše poeziju za djecu, ona istražuje, nasmijava i poučava. Ovo je knjiga u kojoj dinosauri kroz poeziju dobivaju nova, prilagođena imena i životne priče u kojima se, većina njih, u stvarnom životu ne bi nikad našla. Mnoge situacije u koje ih Mirjana postavlja su bliske djeci a neke su potpuno izmišljene. To je onaj dio koji nas nasmijava ne samo zahvaljujući Mirjaninoj prebogatoj mašti već zahvaljujući i izvanrednim crtežima Sonje Gašparov koji prate svaku pjesmu.
Nakon svake pjesme nalazi se popratno, stručno objašnjenje o dinosauru kojemu je pjesma posvećena, o njegovom pravom imenu, veličini, staništu, o mjestu gdje su pronađeni njegovi ostaci. I to nije sve. Nigdje nema suhoparnog ili taksativnog nabrajanja. Autorica se itekako pobrinula istražiti sve o tim neobičnim stvorenjima koja su nekad davno živjela na Zemlji. Iz tih kratkih, sažetih bilješki možemo doznati koji su sve igrani ili crtani filmovi snimljeni na tu temu, koje su kompjutorske igrice napravljene kako bi zabavile i poučavale.
Tko od nas nije bio fasciniran životinjama koje su bile visoke kao zgrada od četiri kata? Možete li zamisliti životinje čije su noge bile debljine starog hrasta ili baobaba dok su neke druge, iste vrste ali vjerojatno iz druge porodice bile daleko manje i koje itekako podsjećaju na neke životinje koje i danas žive među nama, na primjer, krokodile, sve vrste guštera, pa i ptice jer su zaista postojali dinosauri ili životinje veoma slične ili srodne njima, koje su na nogama imale, premda mnogo krupnije, pticolike prste ili kandže, imale su kljunove, letjele su i na njihovim ostacima pronađeno je perje slično onom današnjih ptica.
A jeste li znali kako su tako veliki dinosauri mogle biti i nježne mame? Ili da se zaljubljuju, vole cvijeće, ne vole se kupati… Mislim da je sve navedeno sasvim dovoljno da nas zainteresira za ovu knjigu u kojoj dinosi, po naredbi Mirjanine mašte postaju nestašna djeca, ona ih seli na Havaje, postaju Indijanci ili ih autorica smješta u pustinju, u Indiju, pa čak i u neke predjela na Zemlji gdje do sada nema dokaza da su i tamo živjeli. Kažu da pisci mogu predvidjeti i ono što još nije otkriveno. Pa zašto onda da ne vjerujemo i Mirjani Mrkela?
Ovu knjiga, u kojoj je svaka pjesma izuzetna priča, svakako bih preporučila učenicima nižih razreda osmogodišnje škole i savjetovala da ih čitaju zajedno sa svojim bakama, djedovima, roditeljima ili prijateljima s kojima mogu izmijeniti iskustva i znanja, jer, vjerujte mi, koliko god sam do sada znala o tim neobičnim stvorenjima, kroz ovu sam knjigu naučila još više.
Mirjana Mrkela rođena je 24. studenog. To je ujedno i Dan grada Zadra, u kojemu Mirjana Živi. Ona još nema unuke, ali bi rado bila baka svim svojim čitateljima.
Pred njenim prozorima rastu borovi, kostela i razno grmlje. U grmlju cvrkuću ptice, a s druge strane je more. Ono ponekad također cvrkuće.
Mirjana ovdje obećava da će nastaviti pisati i objavljivati prozne, pjesničke i dramske tekstove. Do sada je objavila više knjiga, a za roman "Dragi Olivere" dobila je i Nagradu Grigor Vitez.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.